120 godina radnog staža: Buda je za života radila najmanje dvije smjene više od 60 godina (VIDEO)

Budimirka Buda Mladenović, je bila kuharica u hotelu “Sopoćani”, radila je 60 godina u najmanje dvije smjene i imala je 120 godina radnog staža. Radila je 16 sati dnevno, znala je da ostane na poslu i do jedan ujutro. Svakog dana pripremala je hranu za oko 100 ljudi.

Do kraja je bila na nogama, kuhala je… Spavala je u hotelu ‘Sopoćani’ u kojem je imala svoju sobu, koju je dobila na korištenje, da je ne bi vozili u selo. Bila je veoma vezana za to mjesto i svoj posao.

Nikad nije postavljala pitanja, a trebala je, oni su Budu sve vrijeme vodili na plati čistaćice, umjesto glavne kuharice. Cijeli Hotel je bio na njezinoj odgovornosti.

Buda je preminula 2021. godine. Imala je 86 godina. Žena koja je obožavala svoj posao, u koji je prvi put ušla 1954. i gdje je radila do samog kraja. Nudili su joj posao kuharice čak i u sjedištu UN u New Yorku, ugovor je bio spreman, ali je odbila.

U njenim specijalitetima je uživao Tito, zanat je učila od Eržebet, kuharice Moše Pijade, spremala je za visoke zvanice i ambasadore koji su dolazili u njen zavičaj i nije pristajala da postane lična kuharica nekome od njih… Radila je maltene do posljednjeg dana.

– Nisam željela da radim ovaj posao, bili smo sirοtinja, čuvala sam ovce, a majka me savjetovala da dođem u motel. Govorila mi je da je to jedini način da zaradim neki dinar i kupim nešto odjeće kako bih se udala. Pristala sam, a tih prvih mjeseci sam stalno pΙakala, nisu kavana i motel bili za seljančicu – prisjetila se Buda prije neku godinu za RTV Novi Pazar te davne 1954, kada je prvi put zakoračila u kuhinju u kojoj će provesti svoj životni vijek.

Tokom godina motel su pohodili ambasadori, razni državnici, direktori, čelnici Komunistićke partije poput Rankovića i Kardelja, ali i sam Tito.

– Kad je odlazio, Tito mi je prišao i pozdravio se. Bio je veoma prijatan, zadovoljan uslugom, čak sam se i slikala s njim. Bio je to za mene veliki događaj koji ću pamtiti dok sam živa – govorila je Buda.

Osim Tita, njenom kuhinjom oduševljeni su bili svi, a brojni ambasadori su po isteku mandata željeli da je vode u svoju domovinu kako bi im bila lični kuhar, ali se njoj nije išlo iz Sopoćana. Ali je nisu zaboravili. Godinama su joj stizala pisma, razglednice i pokloni iz Australije, Japana, Njemačke, Kanade, Meksika, Amerike… Da je angažuju željeli su i vlasnici najboljih hotela Jugoslavije, a odbila je i posao u centrali UN u New Yorku.

I tako s godinama motel joj je postao jedina kuća. Radila je po dvije smjene, nekad i tri, spavala po nekoliko sati, na bolovanje nikad nije išla, a godišnji odmor koristila je samo četiri puta.

– Zavoljela sam ovaj posao, radila sam s puno ljubavi, ali nisam imala vremena ni za šta drugo, nisam mislila na sebe, nisam se udala, nemam porodicu… Žao mi je zbog propuštenih prilika, mnoga jela sam zalila suzama razmišljajući kako mi je život prošao, pričala je za života Buda.