29 GODINA NIJE ZNAO DA SE RAT ZAVRŠIO: Oružje položio tek 1974.

Hiroo Onoda, rođen 1922. u Japanu, ostao je na dužnosti na otoku Lubang u blizini Luzona na Filipinima do 1974. jer nije vjerovao da je rat završio.

Za Onodin neobičan ratni put dijelom je odgovorno porodično zaleđe. Njegovi preci bili su samuraji, a iako je taj stalež u Japanu odavno bio ukinut, tradicija ratničke časti i odanosti autoritetu kolala je mladićevim žilama.

Završivši obuku za obavještajnog oficira, krajem 1944. poslat je na ostrvo Lubang na Filipinima, gdje se priključio grupi japanskih vojnika. Dobio je zapovijed da se ne predaje ni pod kojim uslovima… A u Onodinom svemiru, naredbe su bile tu da se poštuju – pod svaku cijenu!

Po iskrcavanju američke i filipinske vojske na ostrvo, pred sam kraj rata, Onoda se s trojicom suboraca (redov Yuichi Akatsu, kaplar Shōichi Shimada i redov prve klase Kinshichi Kozuka) povlači u brda te prelazi na gerilski način ratovanja. Tokom idućih nekoliko godina, četvorka je povremeno izvodila diverzije i napadala policijske patrole, nesvjesna činjenice da se rat odavno završio. Hranili su se bananama, kokosovim orasima i namirnicama koje bi ukrali s lokalnih farmi.

Jedan od četiri vojnika, Yuichi Akatsu, predao se filipinskim snagama 1950. Ostalima se to činilo kao sigurnosni problem i postali su još oprezniji. Godine 1952. iz aviona su izbačena pisma i obiteljske slike u kojima se pozivalo na predaju, no trojica vojnika zaključila su da je to trik.

Shimada je upucan u nogu tijekom obračuna s lokalnim ribarima 1953., nakon čega ga je Onoda njegovao da ozdravi. Dana 7.maja 1954., Shimada je ubijen hicem koji je ispalila grupa za potragu koja je tražila muškarce. Kozuka je ubijen s dva hica lokalne policije 1972. Onoda je onda ostao sam.

Japanska vlada locirala je Onodinog zapovjednika iz drugog Svjetskog rata, bojnika Yoshimija Taniguchija, koji se odavno predao i od tada postao prodavač knjiga.

Bojnik Taniguchi je otišao na otok Lubang , a 9. marta 1974. konačno se susreo s Onodom i ispunio obećanje koje je dao još 1944.: “Što god se dogodilo, vratit ćemo se po tebe“. Taniguchi je zatim izdao Onodi naredbe da se preda. Onoda je tako propisno razriješen dužnosti i predao se.

Predao je svoj mač, ispravnu pušku Arisaka Type 99 , 500 metaka streljiva i nekoliko ručnih bombi, kao i bodež koji mu je majka dala 1944. da se njime ubije ako bude zarobljen. Preminuo je 2014.

Onoda je najpoznatiji, ali ne i jedini koji je doživio ovakvu sudbinu. Samo je redov Teruo Nakamura, uhićen 18. decembra 1974. u Indoneziji, izdržao duže.

Nakamura, rođen 1919. kao Attun Palalin, poznat i kao Suniuo, bio je stacioniran na otoku Morotai, u nizozemskoj Istočnoj Indiji, malo prije nego što su saveznici osvojili taj otok u bitci kod Morotaia 1944. godine. Nakon što su saveznici zauzeli otok, čini se da je Nakamura ostao ondje s ostalim zaostalim osobama tijekom 1950-ih, iako je nadalje krenuo sam.

Nakamurinu je kolibu slučajno otkrio pilot sredinom 1974. godine. Japansko veleposlanstvo u Jakarti zatražilo je pomoć od indonezijske vlade u organiziranju misije potrage, koju su provele indonezijske zračne snage na Morotaiju, što je dovelo do Nakamurina uhićenja od strane indonezijski vojnici 18. decembra 1974. Odveden je u Jakartu i tamo hospitaliziran.

Kao vojnik u kolonijalnoj jedinici na stranom tlu, Nakamura nije imao pravo na mirovinu (zbog promjene zakona o mirovinama iz 1953.), te je stoga primio samo iznos od 68.000 ¥ (227 američkih dolara u to vrijeme). Poslije je dobio nešto veći iznos od japanske vlade, te mnoge donacije od njemu nepoznatih ljudi.

Povratak je bio gorak. Njegova domovina više nije bila dio Japana. Njegov sin, koji je bio dijete kad je otišao, sada je bio otac četvero djece, a žena mu se ponovno udala. Svi su ga zvali Lee Kuang-hui— ime za koje nikada nije ni čuo kad je 1944. otišao u Indoneziju s dobrovoljačkom jedinicom Takasago. Njegovi su roditelji bili mrtvi, a samo su dva brata i sestre preživjela – svi su sada imali kineska imena. Novi muž njegove žene (više od 10 godina) isprva je bio voljan iseliti se i pustiti par da se ponovno ujedine, ali Nakamura je odlučio ne ometati njihov život i kupio je stan u blizini. Preminuo je samo 4 godine kasnije, 1979.