ALBANKA BESIJANA USREĆILA IVANA. Došla u srpsko selo iz Tirane, rodila blizance i naučila da vozi traktor

Albanka Besijana donijela je radost ne samo u dom Ivana Kitanovića za koga se udala prije četiri godine, već u cijelo selo Zaplanjsku Toponicu u opštini Gadžin Han. Iz rodne Tirane udajom za Ivana preselila se u srpsko selo, a prema riječima mještana, veoma brzo se prilagodila okolini. Od 26 beba koje su prošle godine rođene u ovoj opštini, dvoje je porodici Kitanović podarila Besa – blizance Luku i Aleksu, piše Blic.

Besijana ili Besa, kako je sada svi uglavnom zovu u selu, govori sa osmjehom o svom dolasku u Zaplanjsku Toponicu koja je udaljena od njenog rodnog grada više od 500 kilometara.

– Moj otac ima prijatelja iz Srbije i zahvaljujući njemu ja sam se udala za Ivana. Taj čovjek je advokat. Radio je i u Albaniji i pomalo priča albanski. On je pitao da li bi mogao da u Albaniji pronađe djevojku za svog komšiju. Moj otac je rekao da ima kćerku za udaju i tako je sve krenulo. Ivan je došao u Tiranu i upoznali smo se. On nam je ispričao gdje živi, čime se bavi, šta rade njegovi roditelji, kako je u njegovom selu… Dopao mi se i odlučila sam da se udam za njega. Došla sam u Zaplanjsku Toponicu, pravili smo svadbu, vremenom sam naučila i srpski jezik – rekla je Besijana.

Kazala je da se njen život u Tirani prije udaje značajno razlikovao od ovog sada u selu.

– Ja sam završila školu za šivenje i sedam godina sam radila u fabrici. Živjela sam u gradu i nisam znala da radim poslove koji se rade u selu, nisam znala da kopam, sadim… Svekrva me je sve to naučila, ali prije rođenja djece nisam išla često sa njima da radim poljoprivredu. Uglavnom sam se bavila kućnim poslovima. Sada se bavim samo kućom i djecom. Imam puno obaveza oko blizanaca, da ih nahranim, okupam, presvučem, uspavam… Svekrva mi puno pomaže pošto suprug radi kao vozač – objasnila je Besijana.

Dodala je da su je svi u Zaplanjskoj Toponici lijepo prihvatili i da je stekla nove prijateljice. Nakon što su vidjeli kako se odlično uklopila u novu sredinu po neko iz sela je i pita da li ima neku drugaricu ili rođaku u Albaniji za udaju za svog sina ili rođaka.

– Lijepo mi je ovdje, ne nedostaje mi život u gradu, a ni posao u fabrici. Samo mi nedostaju moji najbliži. Imam u Tirani majku, oca, brata i snaju. Otac i majka su u penziji, brat i snaja rade, čujemo se redovno – rekla je Besijana.

Besine komšinice iz Zaplanjske Toponice kazale su da ih je začudilo to koliko se brzo prilagodila životu na selu, naučila da radi sve seoske poslove, čak i da vozi kola i traktor.

– Žena je mnogo druželjubiva i nema šanse da vas ne ponudi da uđete u kuću kada svratite do njih. Nema šanse da vas ne posluži kafom i sokom. Ponaša se kao da je ovdje sa nama odrasla, a ne da je došla iz strane zemlje. Oni su jedna domaćinska porodica u kojoj su svi mnogo vrijedni i svi puno rade, ali su uspeli i da naprave lijepu kuću i da osiguraju sebi uslove za život mnogo bolje od onih koje mnogi imaju u gradu. Nedostajala su im samo djeca, a sad i njih imaju – rekla je jedna od komšinica.

Mještani Zaplanjske Toponice priželjkuju da u njihovo selo dođe neka Besijanina rođaka ili drugarica iz Albanije jer, kako kažu, neženja je mnogo, a djevojke iz Srbije ne žele da se udaju na selo. Čak ni one koje su u selima odrasle. Prema njihovim riječima, neće ni u Zaplanjsku Toponicu, koja je u ravnici, manje od 40 kilometra udaljena od Niša, a kamoli u neka udaljena planinska sela.

Posljednji popis pokazao je da su opština Gadžin Han i Crna Trava opštine u kojima se broj stanovnika najbrže smanjuje. Na području gadžihanske opštine živjelo je poslije Drugog svjetskog rata 26.000 ljudi, a sada ih je svega 6.000.

Velika većina mještana starija je od 60 godina, a u školama na području opštine samo je 250 učenika, piše Blic.