Anasazi: Gdje je nestao zagonetni narod što je u mraku praistorije dosezao blistave vrhove civilizacije
Na jugozapadu Kolorada, SAD, na sasušenom dnu kanjona Chaco nalazi se visoravan ispresjecana brojnim velikim i malim kanjonima, a poznata je po ruševinama cijelih sela i pojedinačnih kuća sagrađenih kao nastambe u stijenama ili pećinama – ostaci davno iščezle kulture!
Ruševine se zovu Point of Pines, u prevodu Borov vrh, i predstavljaju ostatke nekada veličanstvenog grada Anasazija, tajanstvenog naroda o kome javnost još uvek ne zna mnogo.
Danas Nacionalni park Mesa Verde ili prevedeno “zeleni stol” priča njihovu priču.
Mesa Verde je napuštena oko 1300. godine. Uspomena i priča o njenim danas pustim gradovima očuvana je usmenom predajom s koljena na koljeno.
Najveća i napoznatija građevina u Mesa Verde je Cliff Palace, četverospratna građevina sa oko 220 prostorija i 23 podzemne prostorije (kivas) namjenjene za obrede.
Druga po veličini je Long House, nastamba u stijeni za koju se procjenjuje da je nekada bila dom za oko 150 ljudi.
Ovo je najveći arheološki rezervat u Sjedinjenim Američkim Državama, te jedan od najbolje očuvanih na svijetu.
Proglašen je Nacionalnim parkom 1906. godine od strane predsjednika Theodorea Roosevelta kako bi se, kao je i sam rekao, sačuvala djela čovjeka.
Vjeruje se da su Indijanci na ovom području živjeli od 5. stoljeća.
Ko su bili Anasazi i gdje su nestali?
Prema indijanskoj legendi Anasazi su došli u brodovima sa zapada 1200 BC. Tada su živjeli od lova i stočarstva, uzgoja kukuruza i bundeva. Žene su izrađivale posude od biljnih vlakana.
Anasazi su drevni ljudi koji su živjeli prije nekoliko tisuća godina u pustinjskim kanjonima na jugozapadu Sjeverne Amerike. Štovali su sunce, vatru i zmije za plodnost i poljoprivredne produktivnosti.
Često se sumnja da su imali neku vezu s izvanzemaljcima.
Naziv Anasazi ima značenje u starom Navajo jeziku. To se može prevesti kao “drevni stranci” ili “stari neprijatelji”.
Indijanci su smatrali da su Anasazi vanzemaljci, ili bića iz nekog drugog mjesta.
Anasazi su podizali nastambe za više porodica koje po monumentalnosti nisu imale premca u Americi sve do 1870. godine!
Iako nisu poznavali točak, niti su imali životinje za vuču, oni su ispresijecali svoju zemlju kilometarima starih kamenih cesta.
Da bi se mogli uspješno baviti poljoprivredom, konstruisali su ingeniozne sprave za navodnjavanje i kontrolu vode u vrijeme kišnog i sušnog perioda! Uzgajali su tikvice, kukuruz, grah, pamuk. Radili su košare i bavili se keramikom.
Kao i drugi narodi tog vremena i Anasazi su svoj kaledar zasnivali na pažljivom posmatranju solarnih ciklusa.
Da bi uspjeli pratili sezonske progresije Sunca, postavili su solarnu opservatorije na vrhu Fajada Butte (Fajad Bate), na preko 1.300 metara visok vrh koji poput oštrog bajoneta izbija sa dna kanjona.
Spiralne šare, urezane u stijenu, hvatale su zrake svjetlosti između drugih stijena savršeno precizno u vrijeme solisticija i ekvinocija.
Ovaj ‘sunčev bodež’, koji je 1977. godine otkrila umjetnica Anna Sofaer, danas se smatra najsavršenijim astronomskim sistemom na području američkog praistorijskog jugozapada!
Da bi što jednostavnije komunicirali na daljinu, između udaljenih gradova i naselja, pripadnici zagonetnih Anasaza su uspostavljali specijalni signalni sistem, svojevrsnu azbuku za komuniciranje putem odbijanja sunčeve svjetlosti od velikih ogledala pravljenih od liskuna!
Zapravo, sve što se do sada saznalo predstavlja gomilu enigmatičnih otkrića, koja posljednjih decenija pokušavaju da odgonetnu najeminentniji arheolozi Sjedinjenih Država i Meksika
Komuniciranje na velike daljine, savršene opservatorije, naprave za navodnjavanje, misteriozni putevi, gradjevine sa nekoliko hiljada soba, urbani gradovi, visoko razvijena poljoprivreda.
Ko je bio taj zagonetni narod što je u mraku praistorije dosezao blistave vrhove civilizacije?
Njihove gradove smo nazvali nekim svojim imenima. Kako su ih oni zvali, ne znamo.
Iza sebe nisu ostavili nikakvu poruku, nikakav jasan trag.
Sa sobom nisu ponijeli ništa, čak ni ono što su smatrali posebno dragocijenim. Nisu birali odjeću, nisu odnijeli nakit, nisu iza sebe pogasili ognjišta…
Nije pronađen nijedan ostatak, skelet ili bilo šta slično što bi pomoglo u rasvetljavanju ove misterije.
Doima se, dakle, da žitelji Borovog vrha nisu svjesno i planirano napustili svoje domove.
Čini se da su oni uistinu iznenada nestali, ostavljajući iza sebe nerješivu zagonetku!
Zanimljiv History dokumentarac možete pogledati ispod:
Izvor: bosnic.com/pixelizam