KO JE Ursula Gertrud Albrecht, poznata kao Ursula Von der Leyen i zašto je studirala pod imenom “Rose Ladson” ?
Ursula Gertrud von der Leyen prva je žena predsjednica Europske komisije, no pogledajmo pobliže tko je ona zapravo.
Rođena je kao Ursula Gertrud Albrecht (1958.) u Belgiji od Nijemaca, a školovala se na njemačkom i francuskom jeziku.
Njezin otac (Ernst Albrecht) bio je jedan od prvih europskih državnih službenika imenovanih 1958. godine i bio je glavni direktor Glavne uprave za tržišno natjecanje od 1967. do 1970. godine.
Ernst Albrecht je postao premijer Donje Saske (njemačka regija) 1978. Tijekom svog mandata Albrecht je bio upleten u neobično velik broj političkih skandala; odlagalište nuklearnog otpada (Gorleben); te ‘οperacija lažne zastave’ (Celle Hole) jedni su od poznatijih slučajeva.
Ursula je koristila drugo ime 70-ih
Ursula je živjela u Londonu kasnih 1970-ih, ali ne pod svojim pravim imenom. Koristila je pseudonim “Rose Ladson”.
Obitelj Albrecht bili su važni trgovci pamukom koji su se vjenčali za obitelj Ladson iz Južne Karoline koja je posjedovala rοbove i plantaže, sve dok rοpstvo nije ukinuto.
A Ladson je bilo obiteljsko ime Ursuline američke prabake, Mary Ladson Robertson, koja je bila Amerikanka uglednog plantažerskog podrijetla iz Južne Karoline i potomak Jamesa H. Ladsona i nekoliko kolonijalnih guvernera.
Studirala je ekonomiju u Londonu na LSE (1977–80), ali nikada nije diplomirala.
Službeni razlog koji je navela za korištenje pseudonima “Rose Ladson” bio je da se zaštiti jer su njemački političari bili na meti ljevičarskih militanata frakcije Crvene armije (Baader-Meinhοf).
U Londonu je živjela u istoj zgradi kao i Jacek Rostowski koji će kasnije postati poljski ministar financija i zamjenik premijera
Rostowski, mladi predavač i sin poljskih prοgnanika, živio je u kući koju je njegova majka podijelila na stanove. Iznajmila je gornji sprat Erichu Stromeyeru, njemačkom bankaru.
Jednog dana ih je obavijestio da je njegov šogor istaknuti političar u Njemačkoj i da mu banda Baader-Meinhοf prijeti οtmicοm i ubοjstvom kćeri. Situacija je bila prilično ozbiljna: da li bi Rostowskima smetalo da se ona preseli k njemu, da studira na LSE-u, dok kriza ne prođe?
Ursula se zatim doselila pod pseudonimom: Rose Ladson.
“Bila je vrlo živahna, vrlo draga i uvijek vani. Vraćala se iza ponoći, ali kad bi se vratila, nikad se nije potrudila dobro zatvoriti ulazna vrata. Mislio sam da je ovo malo bezbrižno, s obzirom na to da su je ljudi navodno pokušavali οteti i ubiti”, sjeća se Rostowski.
Opsjednuta punkom u Londonu gdje su The Clash svirali u Hammersmith Palaisu, više je vremena provodila u Soho pubovima i prodavaonicama ploča Camden nego u knjižnici LSE, piše britanski The Critic.
Stekla je reputaciju djevojke koja je ‘voljela ludovati po diskotekama’. I sama je rekla: ‘Puno sam više živjela nego učila.’
Nakon šest semestara u Londonu, prijetnja Baader-Meinhοf procijenjena je eliminiranom, “Rose Ladson” morala je ponovno postati Ursula Albrecht.
Umjesto ekonomije, prebacila se na medicinu 1980., a 1987. stekla je liječničku kvalifikaciju. Ursula diplomira na Medicinskom fakultetu (MHH) u Hannoveru (Njemačka).
Ursula je imala je 24 godine kada je upoznala Heika von der Leyena, njemačkog liječnika iz aristokratske obitelji trgovaca svilom, vjenčali su se 1986. Pauzirala je svoju karijeru kada se udala.
Živjela je nekoliko godina u Sjedinjenim Državama dok je njezin suprug, Heiko von der Leyen, bio na fakultetu Sveučilišta Stanford.
Sumnje na plagijat
Doktorirala je 1991. godine. Godine 2015. pokrenuta je istraga zbog sumnje na plagijat njezine disertacije. Slične optužbe u prošlosti natjerale su dva njemačka člana vlade da podnesu ostavku. No, to se nije dogodilo u njezinom slučaju. Ursuli je dopušteno zadržati diplomu jer se radilo o manje ozbiljnom slučaju.
90-ih je kratko vrijeme radila kao liječnica, ali ju je nadređeni otpustio kao “previše lijenu da radi” dok je bila trudna. Suprug Heiko joj, prema njezinim biografima, “nije mogao pomoći” u svakodnevnim zadacima oko odgoja djece. Umjesto toga, poput mnogih žena, ostala je žonglirati. Kad je Heiko dobio fakultetsko mjesto na Stanfordu, potpuno je prestala raditi.
Povratak u Njemačku i politika
Vrativši se u Njemačku 1996., von der Leyen je krenula očevim stopama, uključila se u lokalnu politiku.
Ursula je promaknuta u najviše činove stranke CDU, imala je lijep izgled i imala je sedmero djece (kršćanske vrijednosti). Bila je idealna kandidatkinja da postane zaštitno lice političke stranke CDU.
Uključila se 1996. u politiku Donje Saske — savezne države u kojoj je njezin otac Ernst Albrecht bio premijer (od 1976.-90.).
Bila je ministrica obitelji i mladih (2005. do 2009.), ministrica rada i socijalne skrbi (2009. do 2013.) i ministrica obrane (2013. do 2019.).
2013. von der Leyen — koju su neki vidjeli kao moguću nasljednicu Merkel — postala je prva žena u ministarstvu obrane. Na tom je mjestu nastojala reformirati Bundeswehr (savezne oružane snage) noseći se s nizom izazova.
2018. istraživanje njemačke vojne opreme pokazalo je da je samo djelić ključnih oružanih sustava bio spreman za borbu.
Manje od jedne trećine njemačkih borbenih zrakoplova, manje od polovice njezinih tenkova i samo tri teška transportna zrakoplova bila su dostupna za raspoređivanje. Von der Leyen je reagirala na nalaze rekavši da će trebati vremena da se nadoknade desetljeća manjka potrošnje.
Posrnula von der Leyen ubrzo je izgubila sve izglede da naslijedi Merkel. Činilo se da je njezina karijera skoro pa gotova, sve dok je šefovi vlada EU nisu izabrali za predsjednicu Komisije.
2019. mandat predsjednika Europske komisije ,Jean-Claude Junckera, trebao je završiti u novembru, a njegovu zamjenu trebalo je odabrati Europsko vijeće — čelnici vlada 28 zemalja članica EU.
Tada je najviše iznenadila nominacija von der Leyen da naslijedi Junckera na mjestu predsjednika Europske komisije, piše Britannica.
Iako je bila kći dužnosnika Europske zajednice, na samu von der Leyen se gledalo kao na autsajdera briselskog establišmenta, i unatoč činjenici da je dobila potporu centrističkog i liberalnog parlamentarnog bloka, i dalje je bilo dvojbi o vjerojatnosti njezine potvrde.
16. jula 2019. von der Leyen je potvrđena tijesnim glasovanjem, dobivši 383 od 747 glasova (s 374 potrebna). Sljedećeg dana dala je ostavku na mjesto njemačke ministrice obrane.
Von der Leyen je trebala zamijeniti Junckera 1. novembra, ali su neslaganja oko sastava njezinog kabineta odgodila prijenos vlasti za mjesec dana.
Dana 1. decembra 2019. postala je prva žena na mjestu predsjednice Europske komisije.
