Članovi plemena izašli iz šume i molili za hranu rudare koji im pustoše zemlju

• Nedavno objavljena videosnimka prikazuje članove nekontaktiranog plemena Hongana Manyawa u Indoneziji kako prilaze rudarima koji im pustoše zemlju i mole ih za hranu.

Ovo je tragičan uvid u narod Hongana Manyawa čija je egzistencija ugrožena rudarenjem nikla, potaknutom potražnjom za baterijama za električne automobile.

“Ne znamo hoće li i koliko dugo preživjeti nakon susreta. Mogli su dobiti bilo koji broj bolesti koje su za njih smrtonosne. Ili mogu gladovati – razlog zbog kojeg su izašli sa svog teritorija je taj što ih njihov teritorij koji se smanjuje ne može prehraniti”, kažu iz Survival Internationala, nevladine organizacije koja je podijelila video, navodi se u izjavi poslanoj IFLScienceu.

Hongana Manyawa, što znači ‘Ljudi iz šume’, nastanjuju otok Halmahera na istoku Indonezije. Jedno su od posljednjih nomadskih plemena lovaca-sakupljača u toj zemlji. Procjenjuje se da postoji 300 do 500 nekontaktiranih članova plemena, kao i 3000 Hongana Manyawa članova koji su kontaktirani 1980-ih i održavaju neke kontakte sa svijetom, piše Dnevno.hr.

Objavljena videosnimka naglašava hitnu potrebu za uravnoteženim pristupom održivosti okoliša, zbog utjecaja klimatskih promjena, koji također štiti autohtone zajednice i njihov način života.

Halmahera je mjesto nekih od najvećih svjetskih neiskorištenih rezervi nikla. Budući da će potražnja za električnim automobilima tek rasti u nadolazećim godinama, očekuje se da će rudarske operacije u Halmaheri porasti, što će predstavljati vrlo stvarnu egzistencijalnu prijetnju Hongana Manyawa.

Suprotno tvrdnjama da pleme traži kontakt, Survival International je objasnio da su pripadnici naroda Hongana Manyawa prisiljeni prići rudarima iz očaja. Kontaktirana članica plemena otkrila je da se prašuma njihovih predaka, ključna za njihovo preživljavanje, uništava, što dovodi do raširenog gladovanja među njezinim ljudima.

Također, u snimci iz 2023., dvojica nekontaktiranih Hongana Manyawa muškaraca upozorila su operatere buldožera da se klone njihovog teritorija.

Jedan od najviših političara u Indoneziji rekao je da bi vlada trebala zaštititi nekontaktirano pleme čiji se teritorij uništava zbog najvećeg rudnika nikla na svijetu. Čelnik Senata AA LaNyalla Mahmud Mattalitti, blizak saveznik novoizabranog predsjednika Prabowoa, rekao je da narod Hongana Manyawa treba zaštititi od iskopavanja nikla na njihovoj zemlji.

• Pozvao je vladu da “odmah intervenira kako bi pružila zaštitu domorodačkom plemenu”.

Do 500 nekontaktiranih Hongana Manyawa ljudi živi na otoku Halmahera, odbijaju interakciju s autsajderima i u potpunosti se oslanjaju na svoju prašumu za preživljavanje. Kontakt s ljudima izvana može ih ubiti zbog izloženosti bolestima na koje nemaju imunitet. Njihov dom u prašumi nalazi se na ogromnim naslagama nikla i rastavljaju ga zbog rudarenja.

Jedan od tih rudnika – najveći rudnik nikla na svijetu – vodi kompanija Weda Bay Nickel, djelomično u vlasništvu francuske firme Eramet, započeo je s rudarskim operacijama na Halmaheri prije nekoliko godina. i planira se proširiti u narednim desetljećima.

Callum Russell, član organizacije Survival International, istaknuo je ironiju Eramet stava: “Eramet – ako možete zamisliti takav oksimoron – vidi sebe kao Gretu Thunberg rudarskih kompanija. Misle da su oni dobri momci koji rudare za baterije električnih automobila. Duboka je ironija da se ti ljudi doslovno nazivaju Hongana Manyawa – Ljudi iz šume – a ipak su oni ti koji bivaju uništeni u ime zelene tranzicije”.

Direktorica Survivala, Caroline Pearce, rekla je: “Ovo je najava bez presedana i nudi slamku spasa nekontaktiranoj Hongani Manyawi. Rješenje je jasno: njihov teritorij mora biti zaštićen i mora biti slobodan od rudarstva i drugih razvoja. Eramet i druge tvrtke moraju se pridržavati međunarodnog prava i zaustaviti rudarenje na ovim teritorijima, gdje očito nemaju pristanak.”

Eramet nam je rekao da se operacija vodi uz poštovanje i dijalog s autohtonim stanovništvom uz pomoć neovisnih studija. Kompanija kaže da ukupno devet Hongana Manayawa živi od rudarske koncesije i kaže da imaju redovite razgovore s operaterima rudnika. Rekli su nam da “upotreba izraza ‘bezkontaktni’ od strane Survival Internationala ne odgovara antropološkoj znanosti. Članovi Hongane svakodnevno su u vezi s nama. Neki od njih rade u rudniku”.

• Ali nevladina organizacija kaže da operateri rudnika nisu jasno tražili ili dobili pristanak članova plemena.

Postoje neki kontaktirani ljudi unutar koncesija koji imaju malu količinu kontakta. Da, možda imaju odnos s tim ljudima. Ali odnos nije isto što i pristanak. Svi članovi plemena s kojima smo razgovarali, a koji imaju rođake unutar koncesije Weda Bay Nickel ili u ovom području, svi su jasno rekli “nikada nećemo dati suglasnost za rudarenje na našem području. Prestanite uništavati našu šumu”.

Survival poziva lokalne i nacionalne vlade u Indoneziji da hitno razgraniče i zaštite teritorij nekontaktirane Hongana Manyawa i uspostave zabranjenu zonu kako bi ih zaštitili od katastrofalnih učinaka rudarenja i prisilnog kontakta.

“Vrijeme otkucava za nekontaktiranu Honganu Manyawu. Njihov teritorij mora biti hitno zaštićen, s uspostavljanjem zabranjene zone prije nego što bude prekasno”, kazala je Caroline Pearce.

Čuvari svoje šume

Hongana Manyawa – Imaju duboko poštovanje prema svojoj šumi i svemu u njoj: vjeruju da drveće, poput ljudi, posjeduje duše i osjećaje. Umjesto da sijeku drveće da bi izgradili kuće, oni svoje nastambe prave od štapova i lišća. Kada se koriste šumski proizvodi, obavljaju se rituali traženja dopuštenja od biljaka, a ponude se izostavljaju iz poštovanja.

Kad se dijete rodi, obitelj u znak zahvalnosti posadi stablo i ispod njega zakopa pupčanu vrpcu: stablo raste s djetetom, označavajući njihovu starost. Na kraju života, njihova tijela bivaju smještena na drveću u posebnom dijelu šume koji je rezerviran za duhove.

Oni također imaju nevjerovatno medicinsko znanje i mogu liječiti mnoge bolesti lokalnim biljkama, iako je to postalo sve teže nakon novih bolesti koje su donijeli prisilni kontakt i preseljenje u sela.