Čovjek bez majke je ranjena ptica okrnjene duše: Kad majka umre, dio srca zauvijek odlazi s njom!
- I nije važno kada se to dogodilo, prije nekoliko dana ili prije 20 godina. Do kraja života bićete ranjena ptica koja žali za majčinim toplim krilom i sigurnim gnijezdom…
Majka je definitivno najuticajnija osoba u životu gotovo svakog čovjeka. Ona brine o nama onako kako nitko drugi ne umije i ne želi, i jedna od rijetkih osoba koje će ostati uz nas u svakoj mogućoj situaciji, spremna da nas utješi lijepim riječima, zagrli, ušuška u krevet, čak iako smo odavno odrasli.
- I kada napravimo najgore greške u životu, ona je ta koja nas neće napustiti, koja će nam pomoći da preživimo, koja će se postarati da nas manje boli.
Ljubav koju majka osjeća za sinove i kćerke ne može se mjeriti ni sa čim, i ta ljubav ne nestaje čak i kada majka više nije sa nama. Ona je prva osoba sa kojom smo ostvarili duboku vezu, naš večiti zaštitnik, ona koja nikada nije zaboravila na nas.
Kada ona zauvijek ode, osjećamo se kao da više nismo kompletni. Čini se kao da je dio naše duše zauvijek otišao. Sahranili smo ga sa njom, sa njom je zauvijek otišao. Nije važno da li smo bili pored majke u posljednjim danima ili nismo stigli ni da kažemo zbogom; kada majka umre, ništa više neće biti isto. Mi više nećemo biti isti.
Što je majka bila prisutnija u vašem životu, to će gore biti kada jednom ode, bilo da ste tinejdžer ili odrasla osoba koja već ima svoju porodicu.
- Kada čovjek izgubi majku, počinje da se osjeća kao potpuno druga osoba. Bol je toliko jak da se čini da je ušao u svaku poru duše i da je iznutra steže i cijedi snažnim pesnicama najjačeg čudovišta.
Srce boli, svijet se ruši na komadiće, nestaje bez traga. Taj bol se teško da opisati riječima i razumiju ga samo oni koji su ovo već prošli.
Ništa vas u životu ne može pripremiti za ovo. Koliko god da ste svjesni da je “odlazak” prirodna pojava i da su gubici teški, kada umre majka, uvijek je šok. Uvijek je iznenađenje. Nikad nije bilo vrijeme. I nikada ne bi bilo vrijeme.
Kada umre majka, srce dobija rupu. Ogromnu, nezamislivu ranu koja nikada ne zacijeli, već samo naučimo da je podnosimo. Pronađemo snagu da nastavimo dalje. I zaista, bol vremenom malo izblijedi, ali nikada ne ode. Nikada se ne zaboravi, i baš zato vaš život više nikada neće biti isti nakon smrti majke.
Realnost života u kojoj više nema majke toliko jako pogađa da nam se čini da smo i mi umrli s njom. Bol je stvaran. Razarajući. Jak, kao najsnažniji fizički bol.
Trebaće puno vremena da prođe da ponovo sastavimo svoju dušu i vratimo život u normalnu formu, ali ovo je događaj nakon kojeg ćete vjerovatno morati da napravite pauzu od svega što ste radili. Trebaće vam vremena da se sastavite i nastavite dalje.
Svima onima koji su zauvijek izgubili majku jedna stvar je zajednička – to su ljudi sa okrnjenom dušom. Ranjeni feniksi koji će se podići iz pepela, ali ne cijeli. I nije važno kada se to dogodilo, prije nekoliko dana ili prije 20 godina.
Do kraja života bićete ranjena ptica koja žali za majčinim toplim krilom i sigurnim gnijezdom…
Izvor: Kurir