Danas se navršava 10 godina od početka rata u Donbasu

• 12. aprila 2014. naoružani odred pod zapovjedništvom bivšeg pukovnika FSB-a Girkina-Strelkova zauzeo je Slavjansk, piše ukrajinska strana.today.

Samo dan kasnije, kao odgovor na invaziju diverzantskih postrojbi Ruske Federacije, tadašnji privremeni predsjednik Ukrajine Turčinov najavio je početak ATO-a.

Tome je prethodila aneksija Krima, događaji takozvanog “Ruskog proljeća” na jugoistoku Ukrajine i stvaranje “DNR” u Donjecku 7. aprila.

Međutim, niti jedan od tih događaja nije bio popraćen neprijateljstvima, iako se oružje već koristilo.

Prave borbe su počele upravo iz Slavjanska, kada je tamo stigao Girkin. Kako su se kasnije prisjetili sudionici događaja, ovaj napad bio je povezan s proglašenjem “DNR”, što je bio dio općeg plana organiziranja “ustanka” u istočnoj Ukrajini (taj je proces tada nadzirao ruski “pravoslavni oligarh” Konstantin Malofejev).

Rat u Donbasu postao je svojevrsna proba za sadašnji veliki rat. Štoviše, što je karakteristično, slijedili su gotovo isti scenarij:

Od aprila do maja 2014. “LDNR” je uspjela uspostaviti kontrolu nad najvećim gradovima Donbasa. Kao i na početku invazije 2022. godine, Rusi su uspjeli zauzeti značajne teritorije.

Ali već u maju 2014. otpor ukrajinskih trupa se pojačao i postalo je jasno da se sprema pravi rat u kojem se separatističke formacije neće moći oduprijeti Oružanim snagama Ukrajine, a Kremlj nije bio spreman izravno intervenirati.

Sklopljeno je primirje

Petro Porošenko, koji je 25. maja 2014. postao šesti predsjednik Ukrajine, se u junu prvi put susreo s Putinom u normandijskom formatu i počeli su pregovori o nekom obliku autonomije Donbasa. Tada se razgovaralo o sporazumima sličnim onima koji su kasnije sklopljeni u Minsku.

No, Porošenko je nakon izvjesnog oklijevanja odlučio krenuti drugim putem – ne pristajati na kompromise, već 1. jula krenuti u veliku ofanzivu s ciljem potpunog poraza “LPR-a”. Sjedinjene Države su podržale njegovu odluku.

– Isto tako, u martu 2022. Kremlj je uvidio da izvorni plan ne funkcionira, te je stoga odlučio brzo izaći iz rata, ponudivši Ukrajini mir prema “Istanbulskim sporazumima”. Ali Zelenski je odbio ponudu, računajući na potpuni vojni poraz Ruske Federacije. A Sjedinjene Države i Britanija su ga podržale.

U julu 2014. ukrajinske oružane snage postigle su impresivne uspjehe. Oslobođeni su veliki teritoriji. Međutim, ovoga puta Porošenko je podcijenio snagu ruskog otpora. A glavna stvar je spremnost Ruske Federacije, iako ograničena, da intervenira u ratu.

Kao rezultat toga, do 10. avgusta 2014. ukrajinska je ofanziva, osim na nekim dionicama, zaustavljena, ukrajinske oružane snage poražene su u graničnoj bitci („Izvarinski kotao“), a potom, nakon uvođenja „ograničenog kontingenta ” ruskih trupa dogodio se Ilovajsk.

• Nakon toga, Petro Porošenko je pristao potpisati Minske sporazume.

– U jesen 2022. Oružane snage Ukrajine postigle su određeni uspjeh nakon povlačenja ruskih snaga u regijama Herson i Harkov. A u ljeto 2023. oružane snage Ukrajine pokrenule su veliku ofanzivu u južnoj Ukrajini s ciljem presjecanja kopnenog koridora do Krima, ali su podcijenili Ruse.

Ofanziva je odbijena, a zatim su se same ukrajinske oružane snage bile prisiljene povući, izgubivši Avdiivku.

I sada, ako nastavimo analogiju, situacija je slična kao sredinom avgusta 2014.

Ali “Minski sporazumi” još se nisu dogodili. I nije činjenica da će se to dogoditi, naravno. Jer situacija je još uvijek vrlo drugačija – i u smislu razmjera rata i u smislu stupnja uključenosti vodećih svjetskih sila. I stoga bi konačni scenarij mogao biti potpuno drugačiji nego 2014. godine, navodi ukrajinski medij.