NADIA JE BILA NAJVΞĆA ŽRTVA DRŽAVNOG TΞRORA i jedna od najboljih gimnastičarki svijeta

Nadia Elena Comaneci je 1976. postala prva gimnastičarka u istoriji Olimpijskih igara koja je dobila maksimalnu prosječnu ocjenu 10. Komaneci je jedna od najboljih gimnastičarki svijeta ikada a njena priča je gotovo filmska.

Stvari koje je preživjela su je izgradile u velikog borca i svjetski poznatu sportašicu koja je zaslužna za promociju sporta u svijetu. Kad god je život bacao na noge, ona je ustajala i nastavljala dalje. Danas je srećna i ispunjena žena i stvari su konačno došle na svoje a ovo je njena životna priča vrijedna romana.

Kako je sve počelo?

Nadia je rođena u malom gradu u komunističkoj Rumuniji 1961. kao ćerka Georgija i Stefanije-Aleksandrine. Ime je dobila po glavnoj glumici u jednom ruskom filmu koji je njena majka gledala dok je bila trudna. Otac joj je bio mehaničar, majka domaćica, imala je mlađeg brata. Nadia je rasla u srećnom i zdravom okruženju. Majka je kao djevojčicu upisala na gimnastiku. Do šeste godine već je razvila veliku strast prema sportu. Već tada je znala šta će biti kad poraste.

Zatim je primjećuje jedan od najboljih trenera gimnastike u Rumuniji – Bela Karolj i pita je da radi sa njim. Sedmogodišnja Nadia i njeni roditelji su pristali na njegove uslove. Trenirala je oko tri sata svakog dana i samo nekoliko mjeseci kasnije je učestvovala na prvom gimnastičkom takmičenju na kom se nije proslavila, ali je zbog toga počela da radi još više.

Rumunska vlada je tada čula za nju i ponudili su joj da trenira u državnoj gimnastičkoj školi. Osim regularnih časova, trenirala je po osam sati svakog dana u nedjelji. Uskoro je postala jedna od najboljih u zemlji. Ušla je u ligu velikih.

Imala je 14 godina kada je na Olimpijskim igrama prva u istoriji gimnastike dobila najveću ocjenu 10. Iz Montreala je otišla s tri zlatne medalje. Poslije trijumfa se vratila u Rumuniju vjerujući da će nastaviti običan i tih život s porodicom, ali svijet je od nje napravio zvijezdu.

U martu 1976. Nadia se natjecala na inauguralnom izdanju Američkog kupa u Madison Square Gardenu na Manhattanu. Dok je Nadia išla na podij preuzeti svoje srebro, fotograf je nagovorio plavokosog američkog dječaka pokraj nje da se nagne i poljubi je. Bart Conner, 18-godišnji američki gimnastičar, rado se obavezao. I dok je ovo moglo završiti drugačije, dvoje sportaša je odmah osjetilo povezanost koja će im postati jasnija godinama kasnije.

Svi svjetski mediji su pisali o Nadiji, a rumunska vlada je nju i njenu porodicu nagradila jednomjesečnim odmorom i novim automobilom.

Tada su stvari krenule nizbrdo. Roditelji su bili pred razvodom, a Nadia je bila razočarana i usamljena. Onda je saznala još goru vijest – rumunska vlada je primoravala da ostavi svog trenera Belu i da počne da radi sa stručnjakom po njihovom izboru.

Novinari su uvijek zaljubljeni u sportaše i uspjehe i zbog toga – vole izmišljati priče. Jedna takva izmišljena priča bila je da je Nadia imala aferu s Nicuom Ceaușescuom, sinom rumunjskog diktatora Nicolaea Ceaușescua. Njezin imidž polako se pogoršavao zbog glasina, zbog kojih se činilo da koristi svoja profesionalna postignuća kako bi se približila vlasti. Naravno, te su glasine bile potpuno lažne. Nadia nije imala aferu.

Film “Nadia” iz 1984. pokazao je da je Comaneci pokušala samoubojstvo na vrhuncu svoje slave 1977. nakon što je na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. postigla savršenih 10 bodova. Međutim, ona je demantirala te glasine.

Nadia je kasnije tvrdila da se radilo o nesretnom slučaju. Zabunom je popila izbjeljivač, misleći da je sok. Rekla je da je bila hospitalizirana dva dana i da joj je “drago jer nisam morala ići u teretanu”, prema časopisu.

Godine 1980. se takmičila na Olimpijskim igrama u Moskvi. Poslije svih problema nije bila u uobičajenoj formi. Osvojila je dva zlata i dva srebra, ali nije bila zadovoljna sobom. U vrijeme Olimpijade, tenzija između Rusa i Rumuna je bila na vrhuncu, a mnogi rumunski treneri su sumnjali u fer suđenje sudija. Zbog toga je njezin trener Bela javno izrazio nezadovoljstvo, poslije čega je s porodicom pao u nemilost političara.

Rumunska vlada je shvatila da može da iskoristi Nadiu, pa su 1981. organizovali “Nadia Tour” na kojoj je ona obišla Ameriku, a fanovi su plaćali skupe ulaznice da bi je vidjeli. Vlada je zaradila 250.000 dolara od turneje, a Nadia je dobila samo 1.000 dolara. Iako 1000 dolara nije bila mala svota prema rumunjskim standardima u to vrijeme, i dalje se činilo izrabljivačkim.

Kada je s timom otputovao u Ameriku, njen trener Bela je tražio azil za sebe i porodicu. Nadia je bila preneražena kada je shvatila da je omiljeni trener i najbolji prijatelj napustio i vratila se sama u Rumuniju.

Ovaj događaj je bio velika opomena za Rumune. Nadia im je i dalje trebala kao figura za naslovne strane i nisu smjeli da rizikuju da je izgube. Zato su joj zabranili da napušta zemlju, prisluškivali su joj telefon, otvarali poštu i pratili je gdje god je išla.

Nadiaa je riješila da pobjegne iz zemlje. Sa pet bjegunaca je prateći instrukcije Konstantina Panaita preplivala Dunav i pješačila kilometrima do mađarske granice. Primili su je u Mađarsku, a onda joj dozvolili da uđe u Austriju gdje se srela Panaitom sa kojim je otišla u američku ambasadu koja joj je ponudila politički azil i karta u jednom pravcu za Njujork.

Polako je počela da se vraća u život i tada se sjetila starog znanca Barta Connera, koji joj je uputio poljubac u obraz 1976. na Olimpijadi u Montrealu. Pozvala ga je telefonom i njihovi telefonski razgovori su se nastavili godinu i po dana. Bart je pozvao Nadiu da se preseli kod njega u Oklahomu i predložio joj da zajedno otvore gimnastičarsku školu, a njih dvoje su se zaručili 1994.

Budući da Rumunjska više nije bila komunistička, ljudi su htjeli da se Nadia vrati iz svog samonametnutog egzila u SAD-u. Nova vlada bila je liberalna i gledali su je kao nacionalnog heroja.

Čak su joj dopustili da koristi Dom parlamenta za svoje vjenčanje s Bartom Conorom. Vjenčali su se u Rumuniji 1996. godine. Ljudi iz cijele zemlje stigli su odati počast najvećem rumunjskom sportašu ikada, a 10.000 ljudi prisustvovalo je vjenčanju – koje je prenosila televizija. Ljudi su uzimali slobodne dane na poslu kako bi prisustvovali, a Nadia se osjećala kao da je Rumunjska opet doista njezina zemlja.

Godine 2006. Nađa je u 45. godini rodila prvo dijete, sina Dylana. Uprkos padovima i uspjesima Nadia je uspjela da opet zaradi bogatstvo. Njena imovina je procijenjena na 10 miliona dolara. Danas ima 60 godina i živi punim plućima.

Unatoč tome što je bila senzacija jer je dobila prvu savršenu desetku, ljudi i dalje očekuju da će je netko pobijediti.

Međutim, zbog nekih promjena pravila u bodovanju i ocjenjivanju rutina sportaša, čini se da je danas nemoguće da itko dobije čistu 10 na Olimpijskim igrama.

Dakle, hoće li Nadijini savršeni, povijesni rezultati zauvijek ostati neosporni?

Možda! Ali ako Nadijina priča išta dokaže, rekordi su stvoreni da se obaraju, a možemo se samo nadati da će osoba koja će oboriti njezin rekord biti iz njene i Bartove škole!