Gilles de Retz: FRANCUSKI GROF KOJEG SU OPTUŽILI DA JE UŽIVAO ΖLOSΤAVLJATI I UΒIJAΤI DJECU

• Gilles de Retz, u mladosti se de Retz (čije se prezime ponekad piše kao de Rais) borio rame uz rame s francuskom nacionalnom sveticom Ivanom Orleanskom tokom bitke kod Orléana, bio je vitez i lord iz Bretanje, Anjoua i Poitoua, vođa francuske vojske.

Najpoznatiji je po svojoj reputaciji i kasnijoj osudi kao priznati serijski ubοjica djece.

15. septembra 1440. došli su uhapsiti slavnog i bogatog plemića Gillesa de Retza (36). Dugo se šuškalo da se de Retz – proslavljeni ratni heroj i grof koji je prethodno radio kao kazališni producent i glumac – zainteresirao za čarobnjaštvo i obožavanje vraga. Postoje glasine da je mnogo djece nestalo u blizini jedne od njegove 24 vile, koje su razbacane po Francuskoj, i da su od tada bili izloženi neizrecivom mučenju i ubijeni.

Imanja i opsežne posjede Retz je naslijedio od svog oca i od djeda po majci (Guy de Laval i Jean de Craon, tim redom), a također je oženio bogatu nasljednicu, Catherine de Thouars. Imao je raskošniji dvor od kralja i mnogi su mu zavidjeli.

Status i moć koju uživa Gilles de Retz dugo su ga štitili od duge ruke pravde. Ali glasine o njemu konačno su postale toliko glasne da je Crkva, pod vodstvom biskupa Jeana de Malestroita iz Nantesa, bila prisiljena istražiti istinu o tome.  Mjesecima su ispitivali sluge koji su radili za grofa de Retza, a sluge su navodno pričale stravične priče: grof je potpuno lud čovjek, koji uživa u mučenju – i ubijanju – dječaka ali i djevojčica.

Grof de Retz je pozdravio crkvenjake i dopustio da bude uhapšen. Visoko je držao glavu i prosvjedovao zbog svoje nevinosti dok su ga odvodili u zatvor, ali tokom temeljite istrage njegove imovine dolazi do otkrića. Pronašli su nekoliko polu raspadnutih leševa. Čini se da su mrtva tijela pripadala različitoj djeci – i nedostajale su im glave.

De Retz je, sa svoje strane, pohvaljen za svoja postignuća na bojnom polju tokom takozvanog Stogodišnjeg rata između Engleske i Francuske, a imenovan je nacionalnim maršalom u dobi od 24 godine. Gilles de Retz također je bio slavna osoba u svoje vrijeme, često viđen kako vrvi članovima francuskog visokog društva.

Budući da je pripadao jednoj od najbogatijih francuskih obitelji, mogao je uživati koliko god je želio, a negdje tridesetih godina prošlog stoljeća grof de Retz, koji je izvana bio uvjereni kršćanin, navodno se počeo zanimati za štovanje vraga i čarobnjaštvo.

Čini se da je prva žrtva bio 12-godišnji dječak Jeuden, kojeg su unajmili neki rođaci de Retza da mu prenesu poruku. Kad je dječak nestao bez traga, de Retz je tvrdio da dječak nikada nije stigao sa svojom porukom i da je vjerovatno postao žrtva pljačkaša na putu.

Tokom godina, sve više djece, uglavnom dječaka, ali i djevojčica, navodno je misteriozno nestalo u prisutnosti grofa de Retza. Neki od njih bili su djeca siromašnih prosjaka, koji bi pokucali na vrata bogatih grofova u nadi da će dobiti novčić i nikada više nisu viđeni. Tačna brojka nikada nije bila poznata, ali se obično tvrdi da je on ubio najmanje oko 200 djece. Nevjerovatno visoka brojka, koja je, prema nekim povjesničarima, možda bila i veća.

Tek kada je uhapšen u jesen 1440. godine, postala je poznata stravična istina o tome što se dogodilo djeci. Isprva je de Retz sve poricao, ali tokom suđenja iznenada se predomislio i priznao krivnju. Međutim, vjerovao je da je još uvijek bio dobar kršćanin i da je počinio ubοjstva protiv svoje volje – jer je, kako je tvrdio, postao opsjednut zlom silom.

Važno je napomenuti da su se u ono vrijeme izjave iznuđivale strašnim mučenjima na različitim spravama.

Nekoliko njegovih sluga svjedočilo je tokom suđenja, a njihovi opisi ubοjstava bili su toliko strašni da je biskup Jean de Malestroit navodno naredio da se najgori dijelovi uklone iz zapisnika. Ali iz materijala sačuvanog za potomstvo, znamo da su mnoga djeca bila seksualno zlostavljana prije nego što su ubijena, i da je de Retz tada naredio svojim slugama da odrube glave leševima kako bi ih se otežalo identificirati. Dječje glave su navodno kremirane, a ostatak tijela zakopan u zemlju i skriven.

Kako se navodi, većina djece izbodena je ili zadavljena do smrti, a Gilles de Retz je na kraju stekao pomoćnike koji su za njega izvršili naređenja. Dva od tih pomoćnika bili su sluge po imenu Poitou i Henriet. Kasnije će posvjedočiti da je uživao gledajući jadnu bespomoćnu djecu kako gube živote.

25. oktobra 1440., Gilles de Retz i njegove sluge proglašeni su krivima za ubοjstva i čarobnjaštvo i osuđeni na smrt. Sljedećeg dana, grof je odveden na lokaciju Ile de Biesse u Nantesu kako bi bio pogubljen.

Nedugo prije toga priznao je svoje grijehe, što je navelo biskupa iz Nantesa da mu dopusti crkveni pogreb – unatoč strašnim zlοčinima koje je počinio.

Mnogi znanstvenici sada tvrde da je de Retz bio žrtva crkvene zavjere ili čina osvete Katoličke crkve ili francuske države.

Dokazi ne dolaze samo iz ‘pokaznog suđenja’, u kojem je de Retz bio prisiljen priznati pod prijetnjom mučenja, a vjerovalo se da su iskazi svjedoka dani zbog mučenja, osobnog interesa ili inata, već iz činjenice da je tužitelj, Vojvoda od Bretanje, prigodno dobio sve titule na de Retzovim bivšim zemljama nakon osude. Vojvoda je zatim podijelio Retzovu zemlju svojim plemićima.