Skip to content

MOJI ZETOVI SU PRAVI GUBITNICI, TRAŽE OD MENE DA IM POMAŽEM: Ne želim više čuvati unučad, hoću da uživam u životu!

Ispovijest žene koja neće da čuva unučad jer želi da uživa u životu krije veoma neobične detalje, piše Moje vrijeme.

Čuvanje unučadi u penziji jedan je, kažu, od najljepših zadataka. Međutim, mnoge bake i deke ne žele da imaju obavezu prema unucima, jer im postaje previše naporno.

Upravo to je shvatila i jedna čitateljka Newsweeka, koja kaže da jednostavno više ne želi da pomaže svojoj djeci da odgajaju unuke. Zato što su ona i njen muž dali previše, mnogo više nego što je trebalo.

“Mi smo penzioneri. On će u septembru napuniti 66 godina, a ja sam u junu napunila 64 godine i čuvam djecu od svoje 42. godine! Nemojte me pogrešno shvatiti, ja volim svoje unuke, ali zaista je dovoljno. Moj muž misli da treba da pomognemo jer smo u penziji, ali ja se ne slažem.”

Kako je objasnila, njen suprug i ona imaju dvije odrasle kćerke koje imaju prevelika očekivanja od baka-servisa.

“Stariji ima troje djece od 9, 18 i 21 godinu. Pomogli smo u podizanju 21-godišnjakinje, što je mnogo opteretilo naš brak zbog njenog užasnog ponašanja. Moj muž je rekao da će vremenom biti bolje. Ali ona je ostala trudna sa 16 godina, pa pomažemo i oko tog djeteta, našeg praunuka. Ono što je previše je previše. Odgojili smo i unuka koji je živio sa nama od osnovne škole. Sada je završio srednju školu i ove jeseni upisuje fakultet. Žrtvovali smo svoje strpljenje, energiju i novac”, kaže ova baka.

“Ljuta sam i iznervirana”

“Naša mlađa kćerka, koja je nedavno rodila svoje drugo dijete, smatra da treba da pomognemo u čuvanju njene djece, jer smo pomogli djeci starije kćerke. U pravu je, ali ja više nisam mlada, nemam ni energije ni strpljenja. Naše kćerke nisu udate, njihovi partneri ne zarađuju dovoljno i, ako mene pitate, pravi su gubitnici. I uvijek sam ljuta i iznervirana, a posebno poludim kada mi muž kaže da je naš posao da pomognemo u podizanju ove djece”, kaže ova ljuta baka, pitajući se kako da razriješi životnu dramu u kojoj se našla.

Na ove jasne poruke odgovorila je bračna terapeutkinja dr Džini Bertoli.

“Apsolutno ste u pravu. Jasno vam je šta želite, a šta ne želite. I sasvim vam je jasno kako do tamo. Jasnoća je divna, čak i kada je bolna. Neznanje i razmišljanje su najgori! Nalazite se u životnoj fazi u kojoj želite slobodu koju su vam donijeli vaši izbori, umjesto da morate da snosite posljedice nečijih izbora, čak i ako su to vaša djeca. Što je još važnije, u vašem pismu vidim snažnu želju da uživate u životu. Osjećam vašu čežnju da budete oslobođeni dodatnih odgovornosti koje vaša djeca olako stavljaju na vaša ramena.”

“Ako suprug želi, neka čuva”

“Sjedite i mirno objasnite svom mužu šta možete, a šta ne možete da uradite u vezi sa svojim unucima. Objasniti zašto. Onda budite veoma precizni. Odredite koliko puta mjesečno ćete čuvati djecu i koliko dugo. Budite fer prema svojoj mlađoj kćerki, jer ona nije prekršila nikakve granice. Mirno se fokusirajte na rješenja koja odgovaraju i vama i vašem mužu.”

“Cijenite svaki njegov kompromis, a ako vam to nije dovoljno, neka snosi posljedice svoje odluke. Nastavite da živite kako želite. Hoće li biti lako? Neće! Ali ako želite promjenu, a riječi ne funkcionišu – preostaju vam samo djela. Kada završite vrijeme koje ste posvetili čuvanju unučadi, napustite kuću, budite nedostupni, a mužu pustite da bude djeda uslužni, ako želi”, piše ovaj terapeut i dodaje:

“Da, znam da je ekstremno. Kada tražimo promjenu, često moramo da budemo promjena. Ali nemojte odustati od njega, trebat će mu neko vrijeme da to shvati. Jer unuci su blagoslov – dok nisu”.

(Moje vrijeme)