Iz perspektive WSWS-a: Američko imperijalističko licemjerje i potop Libije
Za Svjetsku socijalističku web stranicu (WSWS) i Međunarodni komitet Četvrte internacionale, autor Patrik Martin je napisao tekst o “američkom imperijalističkom licemjerju i potopu Libije“.
WSWS optužuje Obamu i Bidena za licemjerje.
Bivši predsjednik Barack Obama pozvao je svoje sljedbenike na Twitteru (X) da daju priloge dobrotvornim organizacijama za pomoć stanovništvu libijskog grada Derne koji je uništen u poplavi (citirajući apel vlastite zaklade).
Publikacija podsjeća je da je upravo Obamina vlada 2011. pokrenula rat SAD-a i NATO-a koji je uništio postojeći režim dugogodišnjeg vladara Libije Moamera Gadafija. Bombardiranje je pokrenulo dugotrajni građanski rat koji je opustošio zemlju koja je nekoć bila najbogatija u Africi.
Prekid vatre proglašen je 2020., ali još uvijek postoje podjele između dviju strana u sukobu. U Libiji postoje dvije vlasti – zapadna i istočna administracija.
Derna, gdje je poplava pogodila, nalazi se na istoku zemlje. Danas, obje vlade, obje vlasti, imaju vrlo lošu reputaciju među samim Libijcima.
Licemjerni Biden
Ostali najviši američki dužnosnici odgovorni za rat u Libiji su tadašnji potpredsjednik Joe Biden i tadašnja državna tajnica Hillary Clinton, koji su odigrali glavnu ulogu u javnom opravdavanju rata. Likovala je zbog uspjeha SAD-a i NATO-a u ubistvu Gadafija. “Došli smo, vidjeli smo, umro je”, pohvalila se tada, podsjeća medij.
Nadalje piše da je Biden uputio svoj licemjerni apel za podršku i suosjećanje s libijskim narodom.
“Jill i ja šaljemo najdublju sućut svim obiteljima koje su izgubile voljene u razornim poplavama u Libiji”, rekao je u prošlotjednoj izjavi, dodajući da SAD šalje hitna sredstva organizacijama za pomoć.
Još nije objavljen iznos u dolarima, tvrdi publikacija, ali bit će to kap koja je prelila čašu u usporedbi s 1,1 milijardom dolara koju je SAD potrošio na rat 2011., a kamoli desetke milijardi potrošene na rat protiv Rusije u Ukrajini.
Evropska unija obećala samo 537.000 dolara pomoći za Derne
Ukupni apel za pomoć koji su najavili Ujedinjeni narodi iznosi samo 71 milion dolara. Ova svota je patuljasta u odnosu na goleme ljudske potrebe i goleme količine potrošene na zonu ubijanja u koju je Ukrajina postala. Evropska unija, koja je u rat protiv Rusije uložila gotovo 40 milijardi dolara, obećala je samo 537.000 dolara pomoći žrtvama poplave Derna.
Odgovornost snose i Ujedinjeni narodi
Odgovornost za libijsku tragediju snose i Ujedinjeni narodi. Dana 17. marta 2011., Vijeće sigurnosti UN-a odobrilo je akcije protiv Libije (pri čemu su se Rusija, Kina, Indija, Brazil i Njemačka suzdržale, a nisu stavile veto), ovlastivši države članice da “poduzmu sve potrebne mjere za zaštitu civila pod prijetnjom napada u zemlji, uključujući Bengazi.”
Taj je jezik dao UN-ov pečat odobrenja imperijalističkom izgovoru za napad na Libiju, navodnoj prijetnji pokolja ljudi u Bengaziju od strane Gadafijevih snaga.
Dva dana kasnije počelo je američko- savezničko NATO bombardiranje. U tom je ratu ubijeno najmanje 25.000 Libijaca, uključujući i predsjednika Gadafija, piše WSWS.
U tjednima koji su uslijedili, američke snage bile su u prvim redovima NATO-ovih operacija protiv Libije. Više od 8000 američkih vojnika u ratnim brodovima i avionima bilo je raspoređeno u tom području. Najmanje 3.000 ciljeva je pogođeno u 14.202 napada. Američka zračna ofanziva uključivala je letove B-2 Stealth bombardera, svaki bombarder naoružan sa šesnaest bombi, letjeli su iz svoje baze u Missouriju u kontinentalnim Sjedinjenim Državama i vraćali se u njih.
Francuske zračne snage započele su međunarodne vojne operacije na libijskom ratištu. Podrška koju su pružile NATO zračne snage pridonijela je konačnom “uspjehu” revolucije, zemlja koja je nekoć bila među najbogatijim u Africi je uništena.
Libija je bila uništena, osim njenih naftovoda koji su nevjerovatno prošli neozlijeđeni osim manjih oštećenja koja su se lako popravila.
LIBIJA – GADAFI I “OSMO SVJETSKO ČUDO”
Godine 1953. dok su bušili naftu u južnoj Libiji, radnici su umjesto toga pronašli ogromno slatkovodno more ispod pijeska, golemi ocean nazvan Nubian Sandstone Aquifer System (NSAS), koji se proteže ispod Libije, Egipta, Čada i Sudana.
VELIKA GADAFIJEVA UMJETNA RIJEKA
Zapadni tehničari rekli su da Libija nije imala stručnost za iskorištavanje ovog podzemnog oceana; ali početkom 1980-ih pukovnik Muammar Gadafi pokrenuo je “Great Manmade River Authority”, projekt vrijedan 25 milijardi dolara za podizanje vode i njeno prevođenje kroz pustinju.
Stručna znanja i oprema uvezeni su iz Italije, Španjolske, Njemačke, Japana i Južne Koreje.
Prva voda počela je teći u septembru 1989. godine, a projekt se bližio kraju 2011. godine, iste u kojoj je Gadafi ubijen.
Prvi dolazak vode bio je 11. septembra 1989.: do rezervoara Ajdabiya . DRUGI: 28. septembra 1989.: do rezervoara Grand Omar Muktar. TREĆI: 4. septembra 1991.: do rezervoara Ghardabiya . ČETVRTI: 28. avgusta 1996.: u Tripoli. PETI: 28. septembra 2007.: Gharyanu .
Od jedne od najsušnijih zemalja na svijetu, libijska pustinja je cvjetala
To je bio najveći svjetski projekt navodnjavanja i najveća podzemna mreža cijevi i akvadukta koja je dnevno isporučivala 6.500.000 kubnih metara svježe vode.
Da bi ste u potpunosti razumjeli zašto se VELIKA UMJETNA RIJEKA smatrala jednim od najvećih inženjerskih pothvata ikad postignutih u istoriji inženjerstva, navest ćemo sljedeće:
– Do 2011. je bilo proizvedeno približno 500.000 prednapetih betonskih cilindričnih cijevi.
– Do 2011. je bilo prevezeno oko 500.000 cijevi. Prijevoz cijevi je bio kontinuirani proces i radio se danonoćno; udaljenost koju prijeđu transporteri jednaka je do sunca i natrag.
– Preko 3.700 kilometara vučnih cesta izgrađeno je duž iskopa cjevovoda kako bi teški kamioni s prikolicama mogli dopremiti cijevi do mjesta postavljanja.
– Ukupna dužina faze I: 1.600 kilometara – Ukupna dužina faze II: 2.155 kilometara – Volumen iskopa rova: 250 miliona kubnih metara.
– Količina agregata korištenog u projektu: 30.000.000 tona ; dovoljno za izgradnju 20 piramida veličine velike piramide Khoufu.
– Ukupna težina korištenog cementa : 7,0 miliona tona. – Ukupna dužina žice za prednaprezanje: 6,0 miliona kilometara . To bi 280 puta obišlo Zemlju.
– Izbušenih 1300 bunara u konačnici proizvode 6,5 miliona kubika vode dnevno.
ŠTA SE DOGODILO S GADFIJEVIM “OSMIM SVJETSKIM ČUDOM”?
2011., tokom strane vojne intervencije za vrijeme Prvog libijskog građanskog rata, jedna od dvije tvornice za izradu cijevi za projekt, tvornica Brega, pogođena je zračnim napadom NATO-a.
Na press konferenciji 26. jula, NATO je ustvrdio da su rakete ispaljene iz područja tvornice, te da je vojni materijal, uključujući višecijevne bacače raketa, tamo pohranjen prema nalazima obavještajnih službi, prikazujući dvije fotografije BM-21 MRL kao jedini dokaz za uništenje tvornice. Dokazi za potencijalno kršenje rezolucija UN-a nisu bili dovoljni.
Zatim tokom Drugog libijskog građanskog rata od 2014. do 2020. vodovodna infrastruktura je pretrpjela zapuštenost i povremene kvarove. Do jula 2019. demontirana je 101 od 479 bušotina na zapadnom sustavu cjevovoda.
Dana 10. aprila 2020. nepoznata naoružana skupina zauzela je postaju koja kontrolira protok vode u Tripoli i susjedne gradove. Zbog toga je dotok vode prekinut za više od dva miliona ljudi, pa su kao takav napad osudili Ujedinjeni narodi iz humanitarnih razloga.
Libija je jedna od zemalja najvećih svjetskih rezervi nafte
Nitko zapravo ne zna koliko je libijski predsjednik Muammar al-Gaddafi potrošio na ove projekte. Ali kada netko sjedi na onome što je još uvijek jedno od najvećih svjetskih rezervi nafte (najmanje 10% svjetske nafte), onda je BILO sve moguće – sve dok nafte ima.
Muamer Gadafi, koji je vladao Libijom od 1969. do svoje smrti 2011. godine, imao je složeno nasljeđe. Mnogi ljudi vjeruju da je učinio dobro za zemlju jer je provodio politike koje su poboljšale životni standard mnogih Libijaca.
Na primjer, uveo je besplatno zdravstvo i obrazovanje, kao i subvencije za osnovna dobra.
Također je mnogo investirao u infrastrukturne projekte, kao što su izgradnja puteva i vodovodnih sistema.
Osim toga, pod njegovom vlašću, Libija je imala relativno nisku stopu nezaposlenosti i visok BDP po glavi stanovnika koji je od 1077. porastao je na čak više od 11.000 američkih dolara. Dok je indeks ljudskog razvoja postao najviši u Africi i veći od onog u Saudijskoj Arabiji.
To je postignuto bez posuđivanja stranih zajmova, čime je Libija bila bez dugova. Osim toga, osigurana je financijska potpora za sveučilišne stipendije i programe zapošljavanja.
Gadafi se borio protiv strogih društvenih ograničenja koja je ženama nametnuo prethodni režim, osnivanjem Revolucionarne ženske formacije za poticanje reformi. Godine 1970. uveden je zakon kojim se potvrđuje ravnopravnost spolova i inzistira na paritetu plaća. Godine 1971. Gadafi je sponzorirao stvaranje Opće libijske ženske federacije.
Godine 1972. donesen je zakon koji kriminalizira brak svih žena mlađih od šesnaest godina i osigurava da je pristanak žene neophodan preduvjet za brak.
Međutim, važno je napomenuti da je bilo i mnogo negativnih aspekata Gadafijeve vladavine. Bio je poznat po kršenju ljudskih prava, uključujući upotrebu torture i vansudskih ubistava. Također je potisnuo političku opoziciju i potisnuo štampu.
Sve u svemu, pitanje je perspektive da li je Gadafi učinio dobro za Libiju ili ne, jer je imao i pozitivne i negativne aspekte u svojoj vladavini. Narod Libije najbolje zna!
Bitan dio Gadafijeve političke filozofije može se sažeti u ovom odlomku iz njegove Zelene knjige :
“Parlament je izvorno osnovan da predstavlja narod, ali to je samo po sebi nedemokratsko jer demokracija znači autoritet naroda, a ne vlast koja djeluje u njihovo ime. Samo postojanje parlamenta znači nepostojanje naroda. Prava demokracija postoji samo kroz izravno sudjelovanje naroda, a ne kroz aktivnost njegovih predstavnika” – Gadafi
IZJAVE IZ 2011. NEKIH SVJETSKIH ZVANIČNIKA I LIDERA NAKON SMAKNUĆA GADAFIJA
Sjedinjene Američke Države – Predsjednik Barack Obama održao je press konferenciju, potvrdivši smrt Gaddafija, i rekao da je “sjena tiranije nad Libijom skinuta”, ali je također dodao “mi se ne zavaravamo; Libija ima dug i krivudav put ispred nje prema demokraciji.”
Državna tajnica Hillary Clinton nakon što je prvo čula za smrt nasmijala se i radosno izjavila “Došli smo, vidjeli smo, umro je” dok se pojavljivala u televizijskom intervjuu, kasnije rekavši da bi njezina vlada radije vidjela da se Gadafiju sudi i pozvala na zajedničku istragu UN -a i Libije o tome kako je umro u pritvoru.
Turska – Premijer Recep Tayyip Erdoğan rekao je: “Bio sam tužan što je Gadafijeva sudbina takva kakva je bila”.
Pakistan – Političar Imran Khan nazvao je smrt Gaddafija “nepravdom” i “dvostrukim standardom” od strane SAD-a.
Francuska – Predsjednik Nicolas Sarkozy nazvao je Gadafijevu smrt prekretnicom u borbi libijskog naroda “da se oslobodi diktatorskog i nasilnog režima koji im je nametnut više od 40 godina”.
Njemačka – Kancelarka Angela Merkel rekla je da je ovo važan dan za Libiju i da je moguć novi miran početak. “Ovim dolazi kraj krvavog rata koji je Gadafi vodio protiv vlastitog naroda. Libija sada mora brzo poduzeti daljnje odlučne korake prema demokraciji i učiniti dosadašnja postignuća Arapskog proljeća nepovratnima.”
Italija – Premijer Silvio Berlusconi reagirao je na izvještaje o Gadafijevoj smrti rekavši ” Sic transit gloria mundi ” (tako prolazi slava svijeta) i da je sada “rat gotov”.
Rusija – Posebni izaslanik Mihail Margelov upozorio je da bi se rat mogao nastaviti usprkos Gadafijevoj smrti. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je da je Gadafijevo ubistvo prekršilo Ženevske konvencije koje zabranjuju pogubljenje ratnih zarobljenika po kratkom postupku.
Premijer Vladimir Putin je rekao: “Cijeli svijet ga je vidio kako je ubijen, sav okrvavljen. Je li to demokracija? I tko je to učinio? Dronovi, uključujući američke, napali su njegovu povorku. Zatim su komandosi, koji nisu trebali biti tamo, doveli takozvanu opoziciju i militante. I ubili ga bez suđenja”.
Igor Barinov, potpredsjednik Odbora Državne dume za obranu, izjavio je da metode obračuna s Gadafijem i naknadne reakcije zapadnih čelnika podsjećaju na najmračnije epizode srednjeg vijeka nego na suvremene operacije razvoja demokracije.
Kanada – Premijer Stephen Harper najavio je razvoj događaja, rekavši da Gadafi “više nikada neće biti u poziciji podržavati terorizam ili dopustiti drugima da pucaju na njegove građane”. “Narod Libije konačno može okrenuti stranicu nakon 42 godine poglavlja užasne represije i sada može tražiti bolju budućnost”, rekao je iz predvorja Donjeg doma parlamenta.
Gana – Bivši predsjednik John Agyekum Kufuor rekao je da je “Gadafijeva smrt povijesni tužan dan u Africi” i “pokazala da će potlačeni ljudi jednog dana sigurno ustati i zahtijevati odgovornost od svojih vođa”.
Kenija – Premijer Raila Odinga komentirao je kraj “vladavine i života jednog od najblistavijih afričkih vođa i jednog od najvećih financijera AU u kiši metaka” i kritizirao Afričku uniju zbog “nedjelovanja i solidarnosti s afričkim vođama u lice ekscesa počinjenih nad vlastitim narodom”.
Namibija – Ministar vanjskih poslova Utoni Nujoma rekao je da smo “svjedoci izvansudskog ubistva Gaddafija od strane NTC-a [Nacionalnog prijelaznog vijeća] pod zapovjedništvom NATO-a.” Također, bivši predsjednik Namibije Sam Nujoma rekao je da “strano sponzorirano ubistvo libijskog Moamera Gadafija mora poslužiti kao lekcija Africi da se strani agresori spremaju napasti kontinent.”
Bjelorusija – Odgovarajući na smrt Moamera Gadafija, predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko rekao je “Izvršena je agresija, a vodstvo zemlje, ne samo Moamer Gadafi, je ubijeno. A kako je ubijeno? Pa, da su ga upucali u bitci je jedno ali su ga ponižavali i mučili i pucali na njega, maltretirali ga kad je ranjen, zavrtali vrat i ruke pa ga mučili do smrti. Gore nego što su nacisti nekada radili .” I dodao je da će “u Libiji sve biti još gore, jer ona ima kolosalna nalazišta resursa, a svi su pohrlili tamo da se dočepaju tog bogatstva”.