Izgubio vid prije 15 godina, ali je fantastičan bravar i još bolji stolar

Ljubiša Đorđević, iz sela Visoka kod Arilja, već 15 godina živi u potpunom mraku, jer je zbog dijabetesa izgubio vid.

Međutim, ovaj čovjek pravi je fenomen u Srbiji, jer iako apsolutno slijep on je fantastičan stolar i bravar, pa cijelo Arilje vrijednom majstoru skida kapu. Ono što on uradi, tako spretno i precizno, neko ne bi mogao ni sa duplom dioptrijom.

“Sam sam napravio mašine na kojima radim, strug za drvo, prekrupač. Uvijek sam poznavao brojne zanate i kad sam ostao bez vida, rad mi je pomogao da prevaziđem tu tešku situaciju”, kroz osmijeh kaže ovaj nevjerovatan majstor.

“U početku jeste bilo malo straha, da li ću uspjeti sve to, a da se ne povrijedim. Ali, evo, svi su prsti i dalje tu, što je rijetkost za jednog stolara”, dodaje.

U garaži se nalazi njegova radionica, do koje ide uz pomoć štapa, a kad stigne u svoj kutak, tu je svoj na svome. Ništa mu nije potrebno. Sve teške poslove obavlja bez greške i to do detalja, vješto barata oštrim strugom, a za deceniju i po, njegove vrijedne ruke napravile su mnogo toga.

“Metalnu ogradu za našu kuću napravio sam za nekoliko mjeseci. Nigdje nisam žurio, sam sam sjekao metalne cijevi, stubove i na kraju je sam postavio i zabetonirao. Iako ja nikad nisam vidio ono što napravim, kažu mi da je namještena tako kao da sam je radio sa oba oka. Stepenice koje vode na sprat isto su mojih ruku djelo”, rekao je Ljubiša.

Ponekad je ovaj slijepi zanatlija bio i skeptičan prema svojim rukotvorinama, pa je pozivao stručne majstore da ocijene njegov rad. Niko od njih nikad nije pronašao nijednu zamjerku i svi su ostajali u čudu, kako je mogao, bez vida, to sve da napravi.

“Ljubo je navikao sve da radi sam. Jedino ako nešto izgubi u radionici, pa mu mi pomognemo da to nađe. Po cio dan on nešto majstoriše i kod nas i kod komšija. Struže daske, siječe, mjeri, sve sam”, priča supruga Mira.

Ovaj Ariljac koji radi po osjećaju i po sjećanju, može da se osloni samo na svoje ruke. Jedan je od svjetlih primjera, koji svima nama može dati veoma važnu lekciju. Jer, način na koji se on uhvatio u koštac sa svojim problemom, prevazišao ga i nastavio da živi normalno, vrijedan je svakog divljenja.

(Rina)