‘Kćeri su odselile u Ameriku i blokirale me, ostao sam odsječen kao panj’
Život ne ide uvijek u željenom smjeru iako mislimo da smo dali sve od sebe da nešto uspije. Tako je i Esad (69) podijelio svoje iskustvo poslavši pismo za Moje Vrijeme.
Piše da je živio za svoje kćeri, ulagao u njihovo školovanje, svakoj napravio svadbu, a na kraju su odselile u inostranstvo i blokirale ga na svim komunikacijskim kanalima. Kao otac i djed, danas pati u tegobnoj samoći.
– Imam 69 godina i živim sam. S drugom sam suprugom živio 36 godina, no na moju veliku žalost, preminula je od teške bolesti. Imala je karcinom u terminalnoj fazi. Borio sam se zajedno s njom da joj spasimo život, borba je trajala godinu dana, ali nije bilo pomoći, jada se gospodin Esad.
Potom je otkrio i da se s prvom suprugom rastao kad mu je starija kći navršila pet, a mlađa je imala tri godine.
– Nakon rastave pomagao sam im da se školuju, na ime alimentacije isplaćivao sam za njih 50 posto mojih mjesečnih primanja. Svakoj sam napravio svadbu. Obje su dobile djecu, a ja postao djed. Sve je bilo u redu sve dok moj zet, muž moje starije kćeri, nije predložio da se odsele u američku državu Utah, opisuje Esad.
Prekid svih veza prije deset godina
No, nisu odselili samo starija kći, zet i njihova djeca, već su se na takav drastičan potez odlučile i mlađa kći gospodina Esada, kao i njegova bivša supruga.
– Otkad je k njima odselila moja bivša supruga, kćeri mi se više uopšte ne javljaju. Niti telefonski, niti preko Facebooka, niti na Viber. Jednostavno su me blokirale. A uložio sam u njih, u sve one godine, toliko truda i ljubavi! Sada sam ostao odsječen kao panj, teške su riječi koje je upotrijebio gospodin Esad kako bi opisao svoju tugu.
Izgubio svaku podršku
– Bilo je to 2013. godine kad sam od njih dobio poruku da sam za njih mrtav. Meni je sada neopisivo teško. Žalim što s drugom suprugom, sada pokojnom, nismo mogli imati djece. S njom sam živio neizmjerno lijepo i u skladu, u ljubavi. Kad je umrla, izgubio sam najmiliju družicu koja mi je bila sve u životu, piše Esad.
A opet, završava svoje pismo, ne želi živjeti u zloj krvi i svima želi sve najbolje
Nada se da će se njegove kćeri pronaći u ovoj tužnoj priči i pročitati poruku: “Budite vi meni žive i zdrave, kao i moja prekrasna unučad koju još nisam ni vidio. Neka Vas dragi Bog nagradi zdravljem i srećom, a ja ću i dalje patiti u samoći”, stoji na kraju pisma gospodina Esada, piše Moje Vrijeme.