Skip to content

Ko još brine o radnicima? 1. maj nekad i sad

Nezavidan položaj većine radnika, otkazi, nepoštovanje radničkih prava- samo su neki od razloga zbog kojih Prvi maj više ne doživljavamo kao praznik rada.

Oni koji danas „daju“ radna mjesta, prema radnicima, dakle, onima od kojih žive, ponašaju se arogantno.

Sve zasluge za obilježavanje Prvog maja ponajprije pripadaju američkim sindikatima, koji su 1. maja 1886. godine stupili u generalni štrajk.
Dana 1. maja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.

Umjesto da u svim ovim zadnjim godinama sindikati evoluiraju, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i šire… oni više nemaju snage, ako su je ikada i imali.

Nekad je to bio praznik kojim se odavala počast bοrbi za radnička prava, dok većinu građana danas Prvi maj asocira tek na neradni dan, roštilj u prirodi ili besplatni grah.

O pravima radnika, njihovom nezavidnom položaju, nadama i željama, čuje se iz tek poneke organizacije, koja obično koristi taj dan kako bi podsjetila javnost da postoji.