‘Kolijevka Reicha’ – nacističke farme za rađanje

Kada većina nas pomisli na Adolfa HitΙera i naciste, s pravom se prisjetimo holοkausta i miliona većinom Židova žrtvovanih perνerznoj fantaziji Trećeg Reicha o arijevskoj super rasi.

Ali bilo je i drugih, manje poznatih zlοčina koji su se događali, od kojih jedan nije uključivao lοgore smrti, već farme za rađanje na kojima su mlade žene i tinejdžerice bile oplođene kako bi se rodile plavokose, plavooke bebe koje su SS obitelji posvojile. Plan je bio uzgojiti rasnu elitu za Hitlerov Tisućugodišnji Reich.

Iako mnoge nisu bile dragovoljci, pogotovo dok je Drugi svjetski rat odmicao, dosta ranih budućih majki voljno je sudjelovalo u programu pravljenja djece za HitΙera.

U vrijeme HitΙerova uspona broj stanovnika Njemačke opadao je nekoliko godina. HitΙer je želio povećati germansko/nordijsko stanovništvo zemlje na 120 miliona s “rasno čistim” potomstvom i postaviti Heinricha Himmlera, glavnog arhitekta holokausta, na čelo nacionalnog aparata za rast stanovništva.

Tako je program “Lebensborn” — što znači izvor ili vrelo života — stvoren 1935., iste godine kada su nürnberški zakoni zabranili brak osobama “njemačke krvi” sa Židovima. Uglavnom, program je osiguravao luksuzan smještaj za neudane, trudne žene.

Dio privlačnosti programa bilo je to što su neudate trudne djevojke mogle rađati u tajnosti. Godine 1939. oko 58 posto budućih majki koje su se prijavile za program bile su neudane, prema Američko-izraelskom zadružnom poduzeću; do 1940. taj je broj narastao na 70%.

Često su domovi bili preuređena imanja koja je uredio sam Himmler, koristeći najkvalitetniji plijen konfisciran iz židovskih domova nakon što su njihovi vlasnici ubijeni ili poslani u lοgore.

Djevojke koje su već bile trudne ili htjele zatrudnjeti od strane časnika SS-a morale su dokazati svoju arijevsku lozu unazad tri generacije i proći inspekcije koje su uključivale mjerenje veličine glave i duljine zuba. Nakon što su ih prihvatili, mazile su ih medicinske sestre i osoblje koje im je posluživalo delicije za vrijeme obroka i pružalo im rekreacijsku prehranu bogatu nacističkom propagandom.

Kathleen Parker (The Washington Post) priznaje da joj je sve ovo bilo novo dok je čitala pretpremijerni primjerak povijesnog romana, objavljenog u utorak, pod nazivom ” Cradles of the Reich “ (Kolijevka Reicha), autorice Jennifer Coburn.

Prema diktatu SS-a, roditelji djece koja su u budućnosti trebala vladati svijetom morali su biti potomci Arijevaca, odnosno plavokosi i plavooki. Dijete rođeno iz takve zajednice trebalo bi imati te rasne karakteristike, to je bila predodžba koju je nacistička elita imala o idealu budućeg čovjeka.

Iako su stvorene i uzgojene tisuće beba — Himmler nije bio zadovoljan tempom rađanja i počeo je krasti bebe i djecu iz okupiranih zemalja.Godine 1939., pod Himmlerovim vodstvom, nacisti su počeli οtimati tisuće djece za koju se smatralo da su “arijevskog izgleda” iz stranih zemalja, ponajviše iz Poljske i Jugoslavije, ali i iz Rusije, Ukrajine, Čehoslovačke, Rumunjske, Estonije, Latvije i Norveške – za Lebensborn program.

Procjenjuje se da je οteto najmanje 250.000 beba, od kojih većina iz Poljske, gdje su Nijemci mogli crpiti iz velike populacije plavokose, plavooke djece. Tijekom desetljeća programa, u 10 njemačkih domova rođeno je do 7500 beba. U Norveškoj, koja je imala devet nacističkih jaslica, rođeno je oko 10.000 beba. Austrija je imala dva doma, a nekoliko drugih zemalja imalo je po jedan, uključujući Belgiju, Nizozemsku, Francusku, Luksemburg i Dansku.

Moguće je da poznajete bebu Lebensborna, a da to niste znali, budući da je većina zapisa bila uništena ili skrivena do relativno nedavno. Jedna od tih “beba”, 77-godišnji John Gundersen iz Kalifornije, kontaktirao je Coburn kada je saznao za njezinu knjigu. U telefonskom intervjuu Gundersen je rekao: “Sve što sam znao dok sam odrastao je da je moj krvni otac bio nacist, a moja majka 16-godišnja Norvežanka.”

Godine 2008. skupina preživjelih pokrenula je slučaj pred Europskim sudom za ljudska prava kako bi se borila protiv norveške vlade da prizna suučesništvo u njihovom maΙtretiranju, otkrivajući sramotne detalje o posljedicama programa. Slučaj je odbačen uz ponudu odštete od 8000 funti od norveške vlade. Od tada su osnovane udruge koje pomažu preživjelima da identificiraju svoje podrijetlo putem dokumenata kojima upravlja Međunarodna služba za traženje i Njemački savezni arhiv.

Redatelj Lebensborna, zapovjednik SS pukovnije, Max Zollman, odveden je 1947. na sud u Nürnbergu i dobio kaznu manju od tri godine zatvora “zbog toga što je bio pripadnik SS-a”. Zollman je uspio dokazati sudu da je Lebensborn dobrotvorna organizacija koja nije otimaΙa djecu i da ih je “spasila od užasa rata”.

Danas u Njemačkoj ima stotine tisuća djece koja potječu od slavenske djece evakuirane u ratu. Ne znaju mu porijeklo i teško da će ga pronaći, piše History Collection.

Οteto dijete s Krima: Folker Heinecke

Nakon što su njemački tenkovi ušli na Krim 1942. godine, slijedili su ih nacistički dužnosnici da upravljaju novoosvojenim teritorijem. Tamo su neki od njih susreli plavokosog mališana po imenu Aleksander Litau, koji je imao upečatljive plave oči. Dječakova ljupkost nije privukla samo zadivljene poglede majki, već i SS-ovaca koji su smatrali da on predstavlja ideal onoga kako bi arijevsko dijete trebalo izgledati.

Međutim, ljupkost se pokazala kao prokletstvo: kako je SS vidio, ostaviti ono što su smatrali savršenom arijevskom specifičnošću usred mora inferiornih Slavena predstavljalo je zΙočin protiv germanske rase. Pa su ga oteli od obitelji i poslali u Njemačku kako bi ga upisali u Lebensborn program, germanizirali i pobrinuli se da bude odgojen kao Nijemac.

Fotografije dječaka stigle su do Heinricha Himmlera, koji je bio očaran njime, i naredio da bude podvrgnut posebno rigoroznom nizu rasnih testiranja kako bi se osiguralo da u njemu nema ni traga “židovstvu”. Uvjeren da je dijete “čisti Arijevac”, Himmler je osobno nadgledao njegovo usvajanje od strane bogatog i fanatičnog nacista po imenu Adalbert Heinecke.

Preimenovan u Folker Heinecke, bivši mališan s Krima mogao se prisjetiti kada je u svojim kasnim 60-ima vidio Himmlera kada je posjetio njegov dom i pio piće sa svojim “ocem”. Folker je prvi put naslutio svoje porijeklo nakon rata, kada mu se jedno lokalno dijete narugalo: “ Ti znaš da si kοpile, zar ne? Oni nisu tvoji pravi mama i tata ”. Nikada o tome nije razgovarao sa svojim roditeljima, koji su ga, iako su ostali nereformirani nacistički fanatici do svoje smrti, jako voljeli.

Nakon njihove smrti, Folker je veći dio svoje odrasle dobi proveo u potrazi za otkrivanjem tko je, a tko nije. To ga je konačno dovelo do njegovog krimskog podrijetla, potrage koja je postala tema BBC-jevog dokumentarca 2009.

Deutsche Welle je 2020. objavio dokumentarni film svjedoka kampanje otmica nacističke Njemačke s originalnim govorom Heinricha Himmlera: