“Mama, ovdje je kao u zatvoru.” Ukrajinskoj izbjeglici oduzeto dijete u Britaniji. U Evropi je već stotine takvih slučajeva
- Socijalne službe i dalje oduzimaju djecu ukrajinskim izbjeglicama u inostranstvu, a sudovi masovno oduzimaju roditeljska prava.
Jedan od novijih slučajeva dogodio se u Britaniji s 34-godišnjom Victoriom Shchelko, blogericom, modelom, sudionicom ukrajinskih TV emisija i bivšom policajkom iz Kijeva, kojoj su socijalna služba i policija oduzele njezinu 10-godišnju kćer Zlatu u Londonu prije više od tri mjeseca, javlja ukrajinska Strana.today.
U njezinom je slučaju održano već nekoliko sudskih ročišta nakon kojih su izdana tri naloga – zabrana prilaska djetetu, kao i zahtjevi za predajom putovnica i brisanjem informacija o incidentu na društvenim mrežama. Već postoje stotine sličnih slučajeva širom Europe. Istovremeno, ukrajinske vlasti i diplomatske službe ni na koji način ne pomažu Ukrajincima kojima vlasti evropskih zemalja nasilno oduzimaju djecu.
– Odveli su mi kćer jer je odbila živjeti u najezdi stjenica –
Kako Victoria navodi, dijete joj je oduzeto bez ikakvog valjanog razloga, a razlog je bio taj što je odbila privremeni smještaj koji su joj dale lokalne vlasti londonske četvrti Hammersmith, što se pokazalo doslovno kao najezda stjenica.
Socijalna služba tvrdi da Ukrajinka navodno “nije osigurala odgovarajuće uvjete za život djeteta”, nanijela joj je “emocionalnu štetu”, a samu su prozvali “psihički bolesnom” jer se, kad su joj odveli kćer, naravno pokušala oduprijeti i ne odreći se djeteta (kasnije je žena samoinicijativno prošla liječnički pregled, koji je pokazao da je psihički zdrava).
- Shchelko je prvi put došla u Britaniju u aprilu prošle godine iz Njemačke, gdje je bila na liječenju od rane od gelera na leđima tokom raketnog napada u Ukrajini i tamo je dobila privremeni zaštićeni status.
– Prvo smo kćer i ja došle u London na poziv prijatelja kako bismo razgledale, procijenile mogućnosti zaposlenja i života u zemlji. Glavni razlog je bio što tečno govorim engleski i bit će više šanse za posao u Engleskoj nego u bilo kojoj drugoj zemlji u Evropi – kazala je Victoria za Stranu.
– Planirala sam zatvoriti svoj status u Njemačkoj i prijaviti se u okviru ukrajinskog programa za izbjeglice ‘Domovi za Ukrajinu’ u Britaniji. Ali moji pokušaji da unajmim stan bili su neuspješni – u Britaniji ovo je komplicirana procedura. Prvo, potreban vam je ogroman polog u visini godišnje najamnine (u Londonu to iznosi oko 25 hiljada funti). Ali ni to nije glavno. Tamo vlasnik stana bira kome iznajmiti.. Koliko bi ljudi htjelo iznajmiti sobu ukrajinskoj izbjeglici s djetetom i bez posla? –
– Zatim sam podnijela preliminarnu peticiju britanskoj vladi da formalizira moj status, naznačujući da ću se odreći svoje boravišne dozvole u Njemačkoj. Također sam kontaktirala lokalne vlasti u Hammersmithu u Londonu, tražeći pomoć oko privremenog smještaja. Kasnije sam shvatila da je to bila moja greška. Smjestili su nas u prljavi hostel, koji se pokazao kao prava najezda stjenica, leglo zaraze – uši, potkožne grinje i stjenice. Tamo smo živjeli tjedan dana, nakon čega smo se zarazili i liječili antibioticima i mastima još tri mjeseca. –
– Nakon toga smo napustili Britaniju, ali smo se vratili u septembru na poziv lokalnih vlasti, koje su me zamolile da govorim na jednom događaju kao javna osoba iz Ukrajine. Odsjela sam o svom trošku u hotelu u Londonu tjedan dana. Ponovo sam se obratila lokalnim vlastima tražeći pomoć oko stambenog zbrinjavanja. Ponuđeno nam je da živimo u malenoj “sobi patuljaka” s crnom plijesni na zidovima. Naravno da sam odbila. A onda je nekoliko dana kasnije, 29. septembra prošle godine, službenik došao u hotel i predložio isti hostel pun stjenica u kojem smo se ranije u aprilu zarazili potkožnim grinjama i stjenicama. Čak su nam htjeli dati istu sobu. –
– Naravno, rekla sam da se nećemo vraćati tamo, tek smo se oporavili. Onda su rekli: “Dobro, onda ću zvati policiju, odbijaš pružiti sigurno mjesto za život djeteta.” I doista, ubrzo je u hotel stigla četa od šest policajaca, koji su me uhapsili bez naloga i uz upotrebu grube sile – stavili su mi lisice, (ostale su mi modrice po tijelu) i odveli moju djevojčicu, unatoč njenim kricima i stresu. Uzeli su je pospanu iz kreveta! Jednostavno su otišli u nepoznatom pravcu. –
– Ovo se dogodilo petkom navečer, pa se preko vikenda nisam nigdje mogla požaliti. Zatim mi je bilo dopušteno komunicirati s djetetom putem videopoziva, ali su mi onda zabranili svaki kontakt uz obrazloženje da to “nije u interesu djeteta. –
– Potpuni kaos, napravili su spis u 56 listova. Tu postoji još jedan pravni sukob – ne priznaju moju ukrajinsku jurisdikciju, odnosno dijete je oduzeto ‘Britanki’, iako nemam čak ni dozvolu boravka u Britaniji. –
- Zbog stresa je Victoria, koja je u vrijeme incidenta bila trudna, doživjela spontani pobačaj. Ukrajinsko veleposlanstvo, rekla je, nije joj moglo pomoći, kao ni ukrajinski odvjetnici u Britaniji, kojima je platila nekoliko hiljada funti.
U decembru je Kabinet ministara održao sastanak Stožera za zaštitu prava djece u uvjetima izvanrednog stanja pod vodstvom zamjenice premijera Irine Vereshchuk, na kojem je pokrenuto pitanje prisilnog odvođenja ukrajinske djece od roditelja u inostranstvu, uključujući zasebno o slučaju Shchelko. Ali zasad nema rezultata – žena na različite načine pokušava vratiti dijete.
U međuvremenu, kada su im bili dopušteni online kontakti, Victoria je na društvenim mrežama objavila snimku komunikacije s kćerkom. Tokom dana djevojčica pohađa katoličku osnovnu školu u Londonu i privremeno živi u skloništu.
Desetogodišnja Zlata sa suzama u očima priznala je majci da je socijalni radnici ne puštaju van, ne peru je, slabo je hrane i teško komunicira, a ona spava na krevetiću. Zimi ide u školu u ljetnoj obući (socijalni radnici nisu htjeli uzeti novu zimsku odjeću koju joj je majka pokušala dati).
“Ne puštaju me na ulicu, samo ona (socijalna radnica – Ed .) treba nešto kupiti. To je kao zatvor, tako sam umorna. Viču na mene, gledam crtiće cijeli dan… Čime me hrane? Pa, ujutro gotovo ništa – komad kruha sa sirom, popodne su mi dali komad pizze. Osjećam se užasno… Ne mogu se pomaknuti ni milimetra, ne daju ti nazvati, gledam kroz prozor, Ovako mi prolazi cijeli dan. Želim što prije doći do tebe i našeg psa Lune, ” u jednom trenutku djevojčica ne izdrži i počne plakati, a i njena majka.
Slični slučajevi ukrajinskih izbjeglica učestali su širom Evrope, posebice u Poljskoj, Njemačkoj, Italiji i Francuskoj. Prema uredu povjerenika Verkhovna Rada za ljudska prava, tokom ljeta bilo je najmanje 240 incidenata. A prema podacima Shchelke, već ima više od 400 takvih slučajeva, pišu joj žene iz različitih evropskih zemalja koje su se susrele sa sličnim stvarima.
Jedan od senzacionalnih slučajeva je da je 18-godišnjoj ukrajinskoj izbjeglici Ljudmili Koltunovskoj u Francuskoj socijalna služba oduzela novorođenče, kažu da se prema djetetu “hladno ponaša”.
Novinarka ukrajinskog servisa BBC-ja Galina Korba, koja je također s djetetom otišla u EU, provela je posebnu istragu o ovom slučaju. Govorila je o Eleni iz Luganska koja je u martu 2022. završila u Berlinu sa svojom 10-godišnjom kćeri. Prema riječima majke, djevojčica je invalidna i zahtijeva posebnu njegu, tako da adaptacija na novo mjesto nije uvijek bila laka.
Učitelji u školi posumnjali su da se moja majka navodno drogira: bila je apatična i pospana jer je uzimala antidepresive koje joj je prepisao njemački liječnik. Sumnja je bila dovoljna da Jugendamt, njemačka služba za zaštitu djece, odvede djevojčicu, koju su smjeli viđati određenim danima i samo pod nadzorom.
Zbog stresa se djetetovo stanje jako pogoršalo, no nakon nekoliko mjeseci vraćeno je tek nakon intervencije odvjetnika i obraćanja raznim strukturama, uključujući i Evropski parlament.
Često se događaju prilično eklatantni slučajevi
Ukrajinska Strana je pisala o Eleni Kovalevoj iz Dnjepropetrovska, čiji je sin odveden ravno iz pješčanika u kojem se igrao. Obitelj s kojom su živjeli napisala je pritužbu da žena navodno nedovoljno hrani dječaka i previše emotivno reagira na svakodnevne poteškoće. Predstavnici službi za maloljetnike naveli su da je na temelju ove prijave beba privremeno oduzeta do rasvjetljavanja svih okolnosti.
Najprije je poslan u sirotište, a deset dana kasnije predan je nepoznatoj obitelji. Dva tjedna kasnije održana je prva sudska rasprava na kojoj je rečeno da majka sina može viđati jednom u osam mjeseci. A kad je briznula u plač, odredili su joj psihijatrijski pregled.
U međuvremenu, Shchelko (i sama je sada u Njemačkoj) registrirala je peticiju na web stranici ukrajinskog kabineta ministara „Protiv nezakonitog odvođenja djece od strane socijalnih službi u drugim zemljama, lišavanja prava majke da ih odgaja, nedjelovanja konzulata, ombudsmana i javnog sektora, kao i nezakonito korištenje jurisdikcije Ukrajine od strane drugih zemalja u tom procesu.”
Kako se navodi u tekstu, ukrajinske majke i njihova djeca redovito se suočavaju s teškim izazovima, dok konzulati i druge vlasti, koje bi trebale jamčiti zaštitu svojih državljana u ovakvim slučajevima, ne djeluju.
Victoria Shchelko predlaže stvaranje mehanizma na temelju kojeg će strane države svu odabranu djecu morati vratiti u Ukrajinu u skladu s dvjema Haškim konvencijama.