Mudrosti: Četiri svijeće
U prostoriji su polako gorjele četiri svijeće. Nigdje uokolo ni tračka svijetlosti osim njihova. Nikakve buke i vike.
Vladala je savršena tišina, pa se jasno mogao čuti razgovor četiriju svijeća.
Prva svijeća reče: Ja sam MIR! Ali nažalost ljudi danas o miru samo govore, ali mir zapravo ne žele niti se za njega bore.
Pjevaju o miru, ali srce im je nemirno. Sazivaju mirovne konferencije i osnivaju mirovne snage, ali svakodnevno ubijaju i ratuju. Ni običnu tišinu više ne podnose, a kamo li mir duše.
Mislim da sam ljudima suvišna i nepotrebna. Što sam gorjela, gorjela. Kad me nitko više iskreno ne želi najbolje da se ugasim. I odmah se ugasi.
Druga svijeća reče: Ja sam VJERA! Nažalost ljudi danas imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam. Sjete me se samo kad su bolesni, žalosni, tjeskobni, kad su u problemima i kad ne znaju izlaza…
Boli me što često osjetim da sam im suvišna, da im smetam, da ugrožavam njihovu slobodu. Oni danas vjeruju samo u ono što vide i čuju, što mogu dodirnuti i osjetiti.
Vjeruju u ono što mogu dobro unovčiti, a ja te “vrijednosti” nemam. Ja sam nešto sasvim drugo. Ni ja ne vidim više smisla svom postojanju. Nema smisla da i dalje gorim!
Tek što je to izgovorila puhnu lagani povjetarac i ugasi je.
Videći što se događa treća svijeća progovori: Ja sam LJUBAV. Ali ni ja nemam više snage.
Tako sam žalosna. Svi govore: ljubite se, volite se. Ali među ljudima ja zapažam tek mrvice ljubavi. Žao mi je što brkaju ljubav i sebičnost, što poistovjećuju ljubav i užitak. Žao mi je što su me obezvrijedili i ponizili, što ne ljube više ni Boga, a i ni svoje bližnje! Smrtno su me ranili.
Izustivši to, nestade njezinog plamena – ugasi se i treća svijeća.
U sobu uđe djevojčica i ugleda tri ugašene svijeće. “Što je ovo”! – upita tužnim glasom – pa upalila sam vas da svijetlite do kraja. Zašto ste prestale gorjeti?”
Grlo joj se stegnu , a suza se pojavi u njezinom oku.
“Ne budi tužna i ne plači – progovori četvrta svijeća: dok god ja gorim možemo upaliti ugašene svijeće. Ja sam NADA.”
Dok je upaljenom svijećom vraćala svjetlo ugašenim svijećama djevojčici se široki osmjeh pojavi na usnama, a oči zablistaše od radosti.
Dok god u našem životu gori svijeća nade, moguće je bar polagano paliti one pogašene svijeće mira, vjere i ljubavi.
Izvor: Vedriduh.com