NAJTUŽNIJI CRTIĆ NAŠEG DJETINJSTVA: Emitovan je širom Jugoslavije
Jedan crtani film je generacijama unazad vaspitavao djecu i učio ih da poštuju ono što imaju. Svojom tužnom pričom o dvoje siromašne, ali veoma vrijedne i brižne djece, pokazao je i kako ljubav roditelja i saosećajnost neznanca mogu puno da znače.
Mora da se sjećate tog filma, makar negdje duboko u svojoj podsvijesti. Kratkometražni crtani film je snimljen davne 1936. godine i dio je kolekcije Color klasika Max-a Fleischer-a i distribuiran od strane Paramount Pictures-a.
Film je toliko emotivno težak da su neki moderni distributeri odlučili da izbrišu početnih 3 minuta filma jer bi “bili previše teški za današnju djecu”. A koji je to film?
“Negdje u zemlji snova”
A šta je to što je toliko teško u ovom filmu? Bolje je da postavimo pitanje kakvi su danas crtani filmovi… Živimo u svijetu gdje se najčešće bira strategija “kvantitet iznad kvaliteta”. Zato mediji biraju neke niže plaćene scenariste kako bi izbacili što više sadržaja ne mareći za kvalitet istog.
Tako smo od legendarnih crtanih junaka koji su nas ujutru ispraćali u školu, a uveče željeli laku noć, došli do razmaženih, cmizdravih super herojina i feminiziranih “istočnjačkih” likova okruženih magijom i nasiljem.
Radnja filma
“Negdje u zemlji snova” je crtani film emitovan prije 80 godina. Mi, koji smo kao djeca puštali po neku suzu uz njega, sjećamo se to dvoje djece koje u ritama po hladnoj ulici pribavljaju po neko drvo za ogrjev, a usput na sekund zastanu pored izloga obližnjih prodavnica kako bi maštali.
Trgovci su ih viđali i htjeli da im izađu u susret, s’tim što bi djeca već nastavila put prema svojoj staroj oronuloj, ali čistoj kući. Tamo ih je željno čekala mršava mati sa po čašom toplog mlijeka i parčetom bajatog hljeba. Djeca su bila gladna, ali su isto tako bila i zahvalna svojoj majci i na tome što imaju.
Oni su nas učili da poštujemo i ono malo što nam roditelji pružaju i da im pokažemo zahvalnost kako bi oni imali snage da nastave dalje i kako im ne bi slomili srce svojom nezahvalnošću.
Djeca nakon večere odlaze na spavanje u svoje stare krevete i pokrivaju se ćebetom koje je više ličilo na mrežu nego na ćebe. Oni tako odlaze u zemlju snova u kojoj odjeća raste na drveću, slatkiši padaju sa neba i putevi su od marmalade.
Taj san ih napušta i oni se vraćaju u javu, gdje ih čeka nešto čemu se nisu nadali. Oni trgovci su pronašli njihovu kuću i napunili je svojim proizvodima, a time pružili djeci radost, koju su ona znala da cijene.
E, to je dobar crtani film sa dobrom porukom. Baš kao i dobri stari crtani poput “Duška, Paje Patka, Draguljbčeta, Sofronija, Ptice trkačice” i drugih.
Da se podsjetimo kako je ovaj crtani film izgledao.
zanimljivovesti.com