Uzela sam odbačenu bebu i odgajala je 5 godina, pa su mi je uzeli iz dvorišta: Nakon 15 godina stiže poziv – Sjećaš li me se majko (VIDEO)
- Nevjerovatna priča o ženi Paši koja je sa svojim mužem u teškim okolnostima rata uzela napuštenu bebu koju je nana, čini se iz Srebrenice, bacila na punktu nakon što je izašla na slobodnu teritoriju.
“To je živa istina, ne bih ja smjela ovo lagat”, kaže gospođa Paša u razgovoru sa Alenom Avdićem.
Paša nije jedina žena koja je prihvatila odbačenu, to jeste bačenu bebu, takvih priča je bilo mnogo na našim prostorima, ali ova je posebno emotivna zbog nevjerovatnog epiloga.
U selu blizu Kladnja, u Bosni i Hercegovini živi gospođa Paša sa svojim suprugom Munibom. U braku su preko 42 godine. Ona je rodom iz Mrkonjić Grada, on iz Kladnja, a kako kaže, upoznali su se u Vlasenici.
Paša i Munib nisu imali svoju biološku djecu. Ali su do 6. godine othranili djevojčicu koja je bila ostavljena i bačena.
“Prije 30-ak godina, jedna nana je bacila djevojčicu, to je bila njena unuka. Ja sam je uzela i othranila sve do njene 6. godine. Iako nisam imala svoju djecu, ja sam u svojoj porodici bila najstarije dijete, pa sam znala sve oko djece.
Nije bilo nimalo jednostavno. Dijete je plakalo za svojom majkom, pa sam je morala naučiti na flašicu. Bila je to borba, dan za dan, bilo je neizvjesno da li ćemo ostati u Mrkonjić Gradu. Ali gdje god da sam morala da krenem, ja bih je povela sa sobom.”
Kad je ostavljena, tj. bačena od strane svoje nane, djevojčica je imala 4-5 mjeseci. Paša se na nju sažalila i uzela je kod sebe i muža.
Djevojčici je bilo ime Hadžira, Paši se nije sviđalo to ime, pa je djevojčicu nazvala Samira.
“Ona je kod mene živjela do svoje 6. godine, kad je progovorila zvala me je “mama”. Kad se smirilo to ratno ludilo, roditelji su prešli su iz Srebrenice i saznali gdje je djevojčica, došli su po nju i uzeli je iz mog dvorišta, oni su je ukrali.”
“Kad su roditelji djevojčicu tražili prvi put, mi je nismo dali. Kod nas je imala mnogo bolje uslove, vezala se za nas, nisam imala srca da to uradim zbog nje. Jednom su krišom došli i ukrali je. Kad je prošlo godinu dana, pokušavala sam na sve načine da dođem do kontakta njenih roditelja. Kad sam uspjela, otišli smo i vratili djevojčicu nazad, bila je presretna.”
Tad je bio dogovor da djevojčica bude 15 dana kod Paše i Muniba, a 15 dana kod njenih bioloških roditelja.
U početku se poštovao dogovor. Međutim, poslije godinu dana, oni su se preselili, odveli djevojčicu i svaki kontakt je prekinut.
“Taj trenutak mi je bio jako bolan. Ali ja i dalje imam kontakt sa tom djevojčicom. Ona sada živi u Belgiji i posjećujemo se. Dolazi ona kod mene, odem i ja kod nje, nisu uspjeli da nas razdvoje.”
Pogledajte čitavu priču gospođe Paše: