Skip to content
Stoltenberg

NATO HITNO TREBA ORUŽJA: Arsenali se prazne i teško ih je napuniti

Desetljećima su mnoge zemlje NATO-a štedjele u popuni svojih arsenala tako da je i njihova vojna industrija životarila prije svega od izvoza. Ali sad hitno treba oružja i za vlastite vojske i za pomoć Ukrajini, piše Deutsche Welle.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg na početku sastanka 30 ministara obrane zemalja NATO-a s ministrima iz 20 partnerskih zemalja u Bruxellesu još jednom je ponovio da „Ukrajina treba dobiti svaku potporu koju treba koliko god to trajalo”.

Takozvana Skupina Ramstein se već sastaje po šesti put kako bi koordinirala nabavu oružja i vojnu pomoć Ukrajini.

To je i prilika istaknuti učinkovitost vlastitih oružanih sustava: tako je i predsjedavajući skupine, američki ministar obrane Lloyd Austin još jednom istaknuo uspjehe Ukrajine u obrani od ruskih snaga, a vjeruje da je Ukrajincima tu uvelike pomogao američki višecijevni raketni bacač tipa HIMARS koji je „dinamiku na bojišnici“ bitno prenio na stranu Ukrajine.

No iako Ukrajini još uvijek treba dalekometnog i preciznog topništva i streljiva za te sustave, na ovom sastanku se prije svega govorilo o pomoći njihovoj zračnoj obrani.

Njemačka ministrica obrane Christine Lambrecht koja je nedavno posjetila Odesu obećala je Ukrajini četiri sustava tipa IRIS-T SLM, njemačka inačica američkog sustava Patriot za zaštitu od bilo kakve prijetnje iz zraka.

Prvi od tih sustava je odmah isporučen Ukrajini, ali i on zorno svjedoči stanju u arsenalima zemalja NATO-a. Naime, iako je sustav IRIS-T razvijen prije nekoliko godina, njemačka vojska ga još uvijek – nema.

I taj isporučeni sustav je zapravo trebao otići u Egipat, a osim te zemlje ga imaju još samo Švedska i Norveška. Proizvodnja takvog sofisticiranog sustava traje – ostala tri komada će u Ukrajinu najranije stići sljedeće godine i zapravo su oni trebali doći u njemačku vojsku. Ali Bundeswehr sad mora čekati.

To se čulo i od sudionika na ovom sastanku NATO-a: „Naši arsenali se sve više prazne, a ponovno ih napuniti je teško“, čulo se od jednog sudionika. Treba i oružja i oružanih sustava, a još se brže topi zaliha streljiva i projektila za takve sustave i bez njih je i najmoderniji sustav beskoristan.

Ministri obrane su zato razgovarali, kako pokrenuti vojnu industriju vlastitih zemalja i potaknuti ih na međudržavnu suradnju. Tu se industrija treba potaknuti na ulaganja i obećanjem dugoročnih narudžbi kako bi se napunili i vlastiti arsenali.

Ali najprije je tu pomoć Ukrajini gdje je samo SAD od početka invazije ove veljače obećao vojne opreme u vrijednosti od 15 milijardi dolara. „Sad nam je zadaća stajati uz branitelje Ukrajine u sljedećim tjednima, mjesecima i godinama“, izjavio je američki ministar Austin. „Znamo kako Ukrajinci trebaju još više topništva dalekog dometa.“

I tu je pomoć lakše organizirati zajedničkim snagama: njemačka ministrica je najavila kako će zajedno s Nizozemskom organizirati isporuku dalekometnih haubica, a američki ministar je osobito istaknuo inicijativu Danske, Norveške i Njemačke pomoći Slovačkoj u proizvodnji samohodnih haubica tipa Zuzana za Ukrajinu.

Koliko god da zemlje NATO-a imaju problema u popunjavanju svojih arsenala, na sastanku se čulo kako i Rusi imaju velikih problema nadoknaditi ono što izgube u borbama i popuniti svoje zalihe streljiva i projektila jer i tamošnja vojna industrija neke stvari ne može isporučivati zbog gospodarskih sankcija protiv te zemlje.

Na sastanku je neminovno bilo riječi i o sabotažama i napadima na infrastrukturu, kako na podmorski plinovod u Baltičkom moru, tako i na diverziju na željeznički promet u Njemačkoj – ove srijede se čulo kako je i u Poljskoj cilj bio jedan naftovod. Na Zapadu nije poznato da vojska, pa onda i NATO uopće ima neku važniju ulogu u zaštiti civilne infrastrukture, čak i kad bi to bilo neophodno. „Jednostavno nije niti moguće štititi 8000 kilometara plinovoda preko morskog dna”, sažima jedan dužnosnik NATO-a.

Ipak, treba se pojačati nadzor takvih instalacija, osobito iz zraka. Ali sprječavanje i istraga slučajeva sabotaže ostaju u nadležnosti tvrtki koje su pogođene i njihovih vlada. „Svi ti incidenti“, kaže dužnosnik NATO-a „još jednom pokazuju koliko smo ranjivi na nekim područjima“.