Skip to content

Njemica s penzijom od 700 eura odlučila preseliti na Balkan

Niti u Njemačkoj ne teče med i mlijeko, a dokazala je to Njemica Petra Kallenbach koja se nakon odlaska u mirovinu odlučila preseliti u jugoistočnu Europu, tačnije u Bugarsku.

Naime, ona u Njemačkoj ne može živjeti od vlastite mirovine pa je odlučila potražiti sreću u državi u kojoj je život jeftiniji, piše Deutsche Welle.

O njoj je bosanskohercegovački redatelj i producent Srđan Šarenac snimio dokumentarni film ‘Bugarski san‘.

– Petra Kallenbach u svojoj 65. godini odluči kako želi kvalitetniji život jer ima mjesečnu mirovinu od 700 eura i kada plati stan 500 eura mjesečno i ostale troškove,njoj ostane nekih 20 eura na raspolaganju.

Ona želi puno više od života i smatra da treća životna dob nije prilika za čekanje smrti, nego prilika za početak nekog novog života. Ja sam nju zapravo htio prikazati kao nekog junaka koji se u svojoj 65. godini odluči preseliti u Bugarsku, čiji jezik ne poznaje, ne poznaje ni ćirilicu, ali želi kvalitetniji i bogatiji život nego u Njemačkoj.

U Hamburgu je ona čak odlazila po humanitarnu pomoć koja se dijeli jednom tjedno – ispričao je Šarenac za Deutsche Welle.

Pojasnio je kako umirovljenica sada u Bugarskoj stan plaća 155 eura mjesečno te da od svoje mirovine može puno kvalitetnije živjeti. – Može si priuštiti i odlazak u kazalište i u kino, može otići na večeru …

Dakle sve ono što si u Njemačkoj nije mogla priuštiti iako je rođena Njemica i iako je tamo provela cijeli životni vijek i zaradila njemačku mirovinu – kaže redatelj.

Njemačka Ifo institut Stabilizacija poslovne klime u Njemačkoj, no i dalje prijeti klizanje u recesiju Bugari su je, dodaje, odlično prihvatili, a s najboljom prijateljicom komunicira preko Google prevoditelja.

Kako na nju gledaju Bugari? S kojim se kulturološkim izazovima, odnosno s kojim predrasudama se ona suočava u Bugarskoj?

Bugari su je prihvatili odlično. Prvi dan kada je došla upoznala je susjedu Stanku koja živi u istoj zgradi i one su počele komunicirati. Budući da ne govore ni jedan zajednički jezik, Stanka ne priča njemački ni engleski, a Petra ne priča bugarski onda njih dvije sjednu pored kompjutera i koriste google translate i zahvaljujući tome se sporazumijevaju.

I onda kada ode na tržnicu ili negdje drugdje ona se uvijek sporazumijeva uz pomoć google translator-a ili traduke, a vrlo česte su scene kada ona priča na njemačkom, a oni na bugarskom i savršeno se razumiju.

Na pitanje živi li ona ‘bugarski san’, Šarenac odgovara: – Da, da.

Petra sada živi šest godina u Bugarskoj. Ona je i dalje u gradiću Kavarni gdje je otvorila umjetničku galeriju i gdje izlaže svoje slike.

Pojašnjava kako je filmom želio razbiti predrasude jer se s Balkana gleda na Njemačku kao zemlju u kojoj teče med i mlijeko.

– Ja sam zapravo svojim filmom htio razbiti taj stereotip i pokazati da u Njemačkoj postoje i siromašni slojevi stanovništva kao što su njemački umirovljenici. Mnogi od njih su svoj cijeli radni vijek proveli u Njemačkoj, radili 35-40 godina da bi na kraju završili s mirovinom od 700-800 eura s kojom oni teško, teško preživljavaju – kaže Šarenac za DW.