Pero Gudelj o teškom djetinjstvu: Majka bi zamotala komad pite u papir, a mene je bilo stid

Jedan od najkrupnijih poduzetnika u susjednoj Bosni i Hercegovini, Pero Gudelj se rodio kao šesto dijete u skromnoj radničkoj porodici u seocetu osam kilometara udaljenom od Viteza, u Gornjoj Večerskoj koja je onomad brojila oko 350 stanovnika, a danas ih ima dvjesto.

Zato se i ugasila osnovna škola, to jest ne postoje više ona prva četiri razreda koja je mali Pero pohađao. U više razrede pješačio je pak osam kilometara makadamom u Vitez, kao i u Srednju kemijsku školu u istom gradiću.

– Nije onda bilo auta, autobusa, niti kombija. Čak ni asfalta! Išao sam i po suncu i po snijegu pješke drumom jer nije bilo druge. Ali više od toga mučila me glad i sramota; moji nisu bili imućni, nisu mi mogli dati novac za sendvič, kiflu, ćevap ko drugoj djeci u školi njihovi. Samo bi mi majka zamotala komad pite u novinski papir, a mene bi bilo stid to jesti – povjerava Gudelj tjeskobe svojega djetinjeg vremena.

No, kako “očaj rađa genija”, tako se i mali, bistri Pero u muci dosjetio kako zaraditi pokoji dinar za prvi školski sendvič.

– Sakupio bih oraha oko kuće, pa stavio u torbu i prodao djeci u školi za sitan novac, ali dovoljan za prezalogajit, kupit kiflu. Tako je počeo proces robne razmjene – blago se osmjehuje Gudelj, kojega je težak život odmalena formirao kao skromnog, nenametljivog i racionalnog čovjeka, ali i veseljaka.

Pa nastavlja svoju životnu priču:

– Nakon srednje Kemijske škole zaposlio sam se u vojnoj tvornici “Vitezit” u Vitezu, ali sam počeo svirati i harmoniku po zabavama. Samouk sam, ne poznajem notne znakove, ali znam kad treba krenuti iz dura i mola, a fis je dio te muzičke priče koja mi je izmijenila život. Harmonika se isplatila; puno sam svirao, i sam i s prijateljima, stoput se oznojio pa osušio, i opet ponovo. Bilo je naporno, ali veselo. I unosno. Ali, znate, najviše je trebalo svirat vikendom, a baš vikendom su bile nezgodne smjene u tvornici. I tako sam morao izabrat: ili harmonika ili tvornica. Izabrao sam harmoniku, ali sam počeo voziti i taksi jer sam tako mogo kombinirat; odsviram, naspavam se, pa u taksi. I tako četiri godine, dok nisam skupio novac za prvi kafić, koji sam nazvao “Fis”. I danas radi, a uz njega imam i nešto apartmana – kazuje Gudelj.

Nažalost, o Peri smo mogli čitati prije pet godina nelijepim povodom: čovjek je umalo umro. No, na sreću, taj je dobrodušni i poslovno iznimno pronicljivi veseljak, rekli bismo, “pobjegao grobaru s lopate”, a o rečenoj nemiloj životnoj epizodi danas nerado govori i još uvijek ne želi sasma demistificirati je li bila riječ o atentatu ili pokušaju samoubojstva, kako se naklapalo, piše Slobodna Dalmacija.

“Što je bilo, bilo je, važno je da sam sad živ i zdrav”, sažima Gudelj kojemu je, čini se, u trenutku najveće životne krize sam Bog pritekao u pomoć nakon prostrijelne rane glave.

No, poslušat ćemo ga i nećemo evocirati ružna sjećanja, nego ćemo najaviti novi životni početak poduzetnika koji je, priznao nam je u prvom razgovoru za hrvatske medije – za “Slobodnu”, naime – u djetinjstvu patio od gladi, a danas zapošljava 3500 (tri i pol tisuće!) ljudi…

Od toga je čak 75 komercijalista, koji umjesto njega odlaze na prekomorska putovanja u Hong Kong, Kinu. On se toga, veli, zasitio, a oni rade dobro, mlađi su i već dobro poznaju i robu i potrebe tržišta.

Gudelj je vlasnik kompanije”Fis”, tako nazvane jer je prvi kapital u životu, vrijedan oko 120 tisuća njemačkih maraka, zaradio sviranjem harmonike.

I danas pomalo svira, ali za gušt, a za novac njegova veleprodaja i maloprodajna mreža prodaje pak više od 250 hiljada raznoraznih artikala: pokućstvo, igračke, posuđe, bijelu tehniku, kozmetiku, prehrambenu robu…

U evidenciji stoji da “Fis” godišnje proda više od tri milijuna odjevnih predmeta i više od milijun pari obuće, a u ponudi su manjim dijelom zastupljeni i glazbeni instrumenti.

Mi smo ga za kraj priupitali gdje se vidi za, primjerice, desetak godina. Očekivali smo nešto kao “uz harmoniku i mezu, možda unuke”, “prstace iz Neuma u vlastitom hotelu na bosanskohercegovačkoj rivijeri”, i slično. No, Gudelj će kao iz topa:

– Vidim se u novom biznisu i u novom braku. Ako Bog da – poručio je 64-godišnji Pero Gudelj, dobrodušni “kapitalac” na pragu novog velikog životnog početka.

Autor: Slobodna Dalmacija