Pliva previše brzo: Ima tijelo muškarca, a um žene – neće moći da nastupa ove godine na Olimpijskim igrama

• Lia Thomas je plivačica koja neće moći da nastupa u elitnim ženskim utrkama, uključujući Olimpijske igre 2024. godine.
• Zašto?

Zato što je Lia do 2018. godine bila muškarac. Presuda dolazi samo nekoliko dana prije američkih olimpijskih plivačkih suđenja koja počinju u subotu.

Transrodna plivačica Lia Thomas izgubila je pravnu bitku u srijedu osporavajući učinkovitu zabranu natjecanja trans žena u najvišim razinama ženskog plivanja , raspršivši njezine nade da će otići na Ljetne olimpijske igre u Parizu sljedećeg mjeseca, piše NBC News.

Trojica sudaca Sportskog arbitražnog suda odbacila su njezin zahtjev za arbitražom pri Svjetskom vodećem tijelu.

“Vijeće zaključuje da ona nema legitimaciju osporiti politiku i operativne zahtjeve u okviru ovog postupka”, rekao je sud u svojoj presudi u srijedu.

Thomas, koja rijetko daje intervjue za medije, rekla je za ABC News u ‘Good Morning America’ 2022. da je jedan od njezinih životnih ciljeva natjecanje na Olimpijskim igrama.

Budući da je odluka donesena u srijedu na snazi, ona neće moći sudjelovati u kvalifikacijama ovog mjeseca za natjecanje na Olimpijskim igrama.

Kako je sve počelo?

Lia je rođena kao William u maju 1999. godine. Odrastao je uz starijeg brata sa kojim je počeo da pliva kada je imao samo 5 godina. Od šeste godine počeo je da se takmiči u školskim ekipama, a zatim je zastupao srednju školu u kojoj je učio, a potom i fakultet na kojem je studirao.

Iako je postizao sve moguće uspjehe, 2018. godine je shvatio da se ne osjeća kompletno i dobro u svojoj koži. Tada priznaje porodici da je trans i od 2020. godine počinje da se predstavlja kao Lia Katarina Thomas.

U to vrijeme imao je jake bokove, mišićava leđa i ramena, ruke koje su sjekle vodu brzinom munje. U maju 2019. godine Lia je odlučila da počne da uzima hormone kako bi započela tranziciju.

“Odmah sam se osjetila bolje”, rekla je ona. Nije htjela da krije od trenera i ekipe da je u procesu tranzicije. Tako se rodila Lia koja je odmah prešla u ženski plivački tim. U tom sektoru nije imala konkurenciju.

Međutim, nije joj ni brzo ni lako omogućeno da se takmiči u profesionalnim vodama kao trans žena među ženama, piše Stil.

Generalno, elitni sportisti imaju značajne fizičke prednosti u odnosu na elitne sportistkinje. Ljudi koji su prošli kroz pubertet vođen testosteronom imaju u prosjeku veći kardiovaskularni kapacitet, veću mišićnu masu, veću mehaničku snagu tetiva i gušće kosti. Oni imaju tendenciju da budu jači i viši, sa dužim rasponom ruku. U mnogim sportovima koji uključuju trke na vrijeme, muškarci su otprilike deset do dvanaest procenata brži od žena.

Kako su se trans žene borile za uključivanje u ženski sport, počela je rasprava da li je moguće uopšte da se one takmiče i koliko je to fer prema ostalim sportiskinjama?

Međunarodni olimpijski komitet počeo je da dozvoljava trans sportistima da se takmiče 2004. U početku je zahtijevano od sportista da legalno promijene pol i podvrgnu se operaciji genitalija.

Šest godina kasnije, prihvaćen je drugačiji pristup. Nakon konsultacija sa studentima, medicinskim stručnjacima i ljudima iz L.G.B.T.Q. zajednice, udruženje je objavilo da će trans žene moći da se takmiče u timovima žena nakon godinu dana supresije testosterona.

U isto vrijeme, terapija zamjenom hormona možda neće suprotstaviti sve konkurentske prednosti koje tijelo može da stekne tokom puberteta vođenog testosteronom. Možda neće u potpunosti smanjiti razliku u nemasnoj tjelesnoj masi ili snazi stiska, na primjer, ili promijeniti širinu ruku.

Dok je Lia bila podvrgnuta terapiji zamjene hormona, prošla je kroz nešto poput ženskog puberteta. Tijelo joj se znatno promijenilo, ali ona je nastavila da pliva sa muškim timom, ali je ponekad plivala i u ženskom timu.

Dvije godine je bila na hormonskoj terapiji i onda je počela da se takmiči u ženskim kategorijama. Ali kada je tokom takmičenja bila znatno bolja od svih drugih takmičarki, počele su pobune od strane roditelja takmičarki.

“Ovdje je u pitanju integritet ženskog sporta. Postavljen presedan – onaj u kojem žene nemaju zaštićen i pravičan prostor za takmičenje – predstavlja direktnu prijetnju za sportistkinje u svakom sportu. Koje su granice?“

S druge strane Lia u svoju odbranu kaže: “Ja sam žena, kao i sve druge žene u timu. Uvijek sam sebe doživljavala samo kao plivačicu. To je ono što radim tako dugo; to je ono što volim. Ne razmišljam o pobjedama ili rekordima. Ulazim u vodu svaki dan i dajem sve od sebe.”