Skip to content

Počinje potpuna opsada Gaze, Izraelci poručili: Neće imati struje, hrane ni goriva

Pojas Gaze, ili “zatvor na otvorenom” kako ga mnogi zovu je dug samo 41 km, a širok od 6 do 12 km sa oko 2 miliona Palestinaca koji su potomci izbjeglica koji su pobjegli ili protjerani iz područja koje je postalo Izrael nakon ‘48.

Gaza je pod jurisdikcijom palestinskih vlasti, ali Pojasom upravlja Hamas, koji je došao na vlast na zadnjim izborima 2006. godine.

Od tada je Gaza pod potpunom izraelskom kopnenom, pomorskom i zračnom blokadom. To sprječava ljude i robu da slobodno ulaze ili izlaze s teritorija, što dovodi do toga da se teritorij često naziva “zatvorom na otvorenom”.

Gaza je patila od nestašice vode, struje i lijekova. Ujedinjeni narodi , kao i najmanje 19 organizacija za ljudska prava, još ranije su pozvali Izrael da ukine opsadu Gaze, dok izvješće UNCTAD- a, pripremljeno za Opću skupštinu UN-a i objavljeno 25. novembra 2020., navodi da je gospodarstvo Gaze na rubu kolapsa i da je bitno ukinuti blokadu.

I pored svih ranijih nevolja ovog napaćenog naroda, Izrael je najavio potpunu opsadu Gaze.

Ministar odbrane Izraela Yoav Gallant saopštio je kako je vojska dobila naređenje o potpunoj opsadi Gaze što predstavlja nastavak borbe protiv pripadnika Hamasa, piše Klix.

Kako je naglasio ministar, stanovnici Gaze će u toku opsade biti u potpunosti blokirani.

“Naredio sam kompletnu opsadu Pojasa Gaze. Neće biti struje, vode, goriva. Sve je zatvoreno”, poručio je ministar.

“Mi se borimo protiv ljudskih živοtinja i ponašamo se u skladu s tim”, dodaje.

Izraelske obrambene snage kažu da izvode “rasprostranjene” zračne napade na mnoga mjesta Hamasa širom Pojasa Gaze.

Turski predsjednik Erdogan je rekao da postoji samo jedno rješenje za krizu u Palestini, a to je povratak u 1967. godinu

ZELENO (TERITORIJ PALESTINE) – CRVENO (IZRAEL)

“Uspostava nezavisne i geografske povezane Države Palestine, temeljene na granicama iz 1967., s Jeruzalemom kao glavnim gradom, nepovratna je nužnost. Međutim, stalni napori da se podijeli Jeruzalem i u smislu vremena i prostora rezultirali su sve većim brojem kršenja Haram al-Sharifa (brdo hrama). Turska je dosljedno i glasno izražavala svoje prigovore i reakcije na ovo pitanje u svakoj mogućoj prilici. Nikada nismo oklijevali govoriti istinu, čak i kada ostatak svijeta šuti”, kazao je Erdogan.

Palestinski egzodus ili Naksa iz 1967. (doslovno “nazad”) odnosi se na bijeg Palestinaca s teritorija koje je Izrael zauzeo nakon šestodnevnog rata, uključujući uništavanje palestinskih sela i izbjegličkih kampova.

Do 1967. otprilike polovica svih Palestinaca još uvijek je živjela unutar granica bivše Mandatne Palestine, ali većina je živjela izvan teritorija od 1967.

Ujedinjeni narodi u izvještaju iz 1971. navodi sljedeće: “Na temelju svjedočanstava koja su mu dostavljena ili do kojih je došlo tokom istrage, Posebni odbor je došao do zaključka da Vlada Izraela namjerno provodi politiku čiji je cilj spriječiti stanovništvo okupiranih područja od povratka svojim domovima i prisiljavanja onih koji su u svojim domovima na okupiranim područjima da ih napuste, bilo izravnim sredstvima kao što je deportacija ili neizravno pokušajima potkopavanja njihova morala, a sve s krajnjim ciljem pripajanja i naseljavanja okupiranih teritorija. Posebni odbor smatra da su postupci izraelske vlade u promicanju te politike najozbiljnije kršenje ljudskih prava na koje je došao. Dokazi pokazuju da se ova situacija pogoršala od posljednje misije Posebnog odbora 1970. godine.”

Nakon što je jedinica za psihološko ratovanje posjetila tadašnji palestinski grad Qalqilyu gdje su mnogi stanovnici pobjegli, predstavnik UN-a Nils-Göran Gussing primijetio je da je 850 od 2000 gradskih kuća sravnjeno sa zemljom.

Ta tradicija uništavanja palestinskih kuća se nastavila do danas.