PRALA SAM MU I SLUŽILA GA 30 GODINA: Sve je dao djeci koja s njim nisu razgovarala, a meni, ništa

Penzionerka Sonja nije razmišljala o tome da će je drugi muž ostaviti na cjedilu. Radila je u njegovoj privatnoj kancelariji, ali bez prijave, pa nije ostvarila pravo na penziju.

Kad je umro, ostavio joj je zajednički stan te mizeriju od svoje penzije, jer se bio prijavio na minimalac. Sve ostalo što je neformalno zaradila radeći za njega, otišlo je njegovoj djeci iz prvog braka.

Sonja je ispričala za “Moje Vrijeme” šokantnu ispovijest koja je izazvala lavinu komentara. Kada je njen suprug otišao u penziju, finansijski su se pomogli izdavanjem kancelarije i još jednog stana koji su imali. Poslije smrti, sve je ostavio svojoj djeci: ušteđevinu, stan za iznajmljivanje, kancelariju, auto, vikendicu i garažu.

Iako je dobila stan u kojem su živjeli i njegovu minimalnu penziju, osjećala se opljačkanom, jer je cijelio život radila sa njim u kancelariji i dodvoravala mu kod kuće, a sada jedva ima dovoljno da sastavlja kraj s krajem.

Sve je ostavio djeci koja decenijama nisu razgovarala sa njim, ali meni ništa – rekla je ona.

Prvi razvod

– U Splitu sam se rodila, tu sam zasnovala porodicu, rodila dvoje djece, sina i kćer. U braku je postalo neizdrživo, sve na meni, a muž, kad god je vidio da sam dobre volje, potrudio se da ne budem. Ili me nečim uvrijedio, ili me ignorirao, ne zna čovjek što je gore. Došla sam na kraju do tačke kad je bilo – ili ja, moja psiha i fizičko zdravlje, ili ću otići iz te mučne atmosfere”, započela je svoju priču gospođa Sonja (80).

Djeca su, kaže, privremeno ostala kod oca.

– Radila sam tu u jednoj suvenirnici, primanja nisu bila astronomska, ali su bila dostatna budući da sam uselila u manji stan koji sam naslijedila od roditelja, a u kojem su do tada bili podstanari. Djeca su išla u srednju školu, nisam im htjela remetiti živote, oni su ostali s ocem, u našem velikom stanu gdje je svatko imao svoju sobu, rekla je ona.

Niti jedan razvod nije bezbolan, a još je bolnije ako par ima djecu, pa se tako i njoj činilo da je smak svijeta kad je odlazila. “Svi smo se raspadali kad sam odlazila, ali su djeca vidjela da psihički više nisam dobro pa su me shvatili i nisu mi okrenuli leđa. Dolazili su k meni redovito”, govori Sonja.

Veliki preokret

Gospođa Sonja je nakon godinu dana – imala je tada 44 godine – upoznala drugog muškarca, devet godina starijeg Zagrepčanina koji ju je potpuno šarmirao. I on je bio rastavljen, dobro situiran i nakon pola godine veze, dala je otkaz i otišla živjeti kod njega. Pokretao je privatnu kompaniju i rekao joj da će raditi s njim u kancelariji, kao sekretarica.

– Nikad me nije prijavio na platni spisak, no u redu, mislila sam, daje mi novac, imam koliko trebam. Nije zaposlio čistačicu, no mislila sam, zašto bi plaćali još nekog, kad ja mogu počistiti. Sada vidim da to nije bilo dobro, da sam trebala inzistirati da me barem prijavi, ovako sam imala osjećaj manje vrijednosti i pristajala sam s vremenom na sve i svašta, a za starost se nisam dobro osigurala. U početku mi se sve činilo prihvatljivim, čak i to što sam bila tetka Katica za sve u kancelariji, tetka Katica za sve kod kuće, objašnjava ona.

Sve što joj je u početku bilo dobro, godinama je sve više uticalo na nju.

– Imao je taj neki karakter da se volio šaliti na svoj, a još češće na tuđi račun. Komplimenti koje mi je javno dijelio najprije su bili zabavni, ali onda su postali sve neugodniji. Što je bio stariji, to je bio više čangrizav, računajte da je ipak bio dosta stariji od mene. Prigovarao mi je na sve, od jela koja sam mu servirala, do sijede kose, ali na sve sam zažmirila, govori ona.

Za života je, kaže, bilo i lijepih gestova sa njegove strane.

– Kad su mi djeca došla u Zagreb na studij, nitko sretniji od mene. Pristao je plaćati im stan, bila sam mu zahvalna. No, dok su moji njega prihvatili, njegovi nisu prihvaćali ni njega ni mene. Bio je nezadovoljan jer su njegovi sin i kći s njim jedva razgovarali sve otkako se razveo, a kad su čuli za mene, bili su još gori prema njemu, rekla je.

Djeca su progovorila – ali iz koristi

– Ma prošlo je i deset godina naše veze valjda kad su mu prvi put došli na rođendan. Tada sam morala tri dana pripremati bakanalije. Predjelo, jelo, prilozi, deserti, sve birano, sve najbolje. Moju djecu, naravno, nije pozvao. Kad su došli, njemu bi dali poklon, meni nikada ni ružu nisu donijeli. Što reći, ni pozdravili me nisu, a on je to tako prihvatio. Šutke bih ih gostila, a oni, kao da ne postojim. Mislila sam si, dobro, njemu je to važno, preživjet ću ovaj dan, rekla je. Kasnije je saznala da je sinu pomogao financijski oko nekog ulaganja, zato je sin i pristao doći. Prešutjela je.

Vjenčanje kao zalog sigurnosti

Godine prolaze, čovjek je u stanju desetljećima opravdavati tuđe postupke.

– Kad smo u vezi već bili nekih 15 godina, prijatelji su nas nagovorili da se vjenčamo. Čim bi on usmjerio malo pažnje na mene, ja bih na sve pristala pa eto, oženili smo se. Sada vidim da je to sam Bog htio, jer da nisam potpisala taj papir, bih danas bila na ulici.

Iako sam uz njega bila trideset godina, radila za njega, kuhala mu i prala, te ga njegovala tijekom godinu dana teške bolesti prije smrti, iako ga ni u bolnicu djeca nisu došla posjetiti – sve je upravo toj djeci ostavio.

– Meni je ostavio ovaj stančić, da ne ostanem na ulici, i ni lipe više. Svojoj je djeci prepisao kancelariju, drugi stan, garažu, auto, vikendicu i svu ušteđevinu, žali se Sonja i nastavlja: Ne bih ništa rekla, da se nisam naradila uz njega većinu toga stvoriti. Samo se, nikad si to neću oprostiti, nisam pobrinula za to da bar nešto od toga ne prenesem i na sebe.

Sprovod je, kaže, platila od onog što je kroz godine otkidala kad bi joj dao za kućanstvo.

– Nakon sahrane, ostalo mi je tek da preživim toliko dugo, dok si ne sredim papire da mogu primati njegovu minimalnu penziju. S tim životarim, najgore mi pada to što sam nakon njegove smrti u potpunosti shvatila da mu ja i moja djeca nikad nismo bili važni.

Znao je da ću grcati s ovom penzijom, jer je bio na minimalcu. Nije mu bilo važno. Sluškinji šipak, ona nije zavrijedila ništa više, rekla je tužnim glasom gospođa Sonja uvjerena da bi ostala i bez stana da nisu bili zakonski vjenčani.

Njegova djeca imaju moćne veze, a ja imam tri bolesti i ovu štaku, ne bih se imala snage s rogatima bosti, tiho je zaključila.

Izvor: mojevrijeme.hr