Presuda suda u slučaju ‘Pfizergate’ ide protiv von der Leyen

• Presuda suda Evropske unije uzdrmala je temelje evropske birokratije i otvorila Pandorinu kutiju pitanja o transparentnosti, odgovornosti i odnosima s moćnim farmaceutskim kompanijama.

Sud Evropske unije ukorio je najvišu izvršnu direktoricu EU, Ursulu von der Leyen, u pomno praćenom slučaju zbog njezina odbijanja da preda tekstualne razmjene koje je imala s izvršnim direktorom Pfizera tokom razgovora o velikom ugovoru za cjepivo protiv Cοvida-19.

• Evropski sud pravde (ECJ) u srijedu je presudio da Komisija „nije dala uvjerljivo objašnjenje kojim bi opravdala neposjedovanje traženih dokumenata“.

Prema Sudu, Komisija ne može jednostavno tvrditi da ne posjeduje tražene dokumente; mora pružiti vjerodostojna objašnjenja koja će i javnosti i Sudu omogućiti da razumiju zašto se ti dokumenti ne mogu pronaći.

• Prepiska, koja je nastala tokom pandemije CΟVID-19, odnosi se na dogovore o nabavci vakcina u vrijednosti od više milijardi eura.

Zahtjev za pristup porukama uputio je New York Times, koji je pokrenuo i sudski postupak kada je Komisija tvrdila da „ne posjeduje“ poruke – navodno zato što nisu registrovane kao službeni dokumenti.

U srijedu, 14. maja, komisija je izjavila da preispituje presudu i razmatra svoje „sljedeće korake“. Na presude Općeg suda može se uložiti žalba najvišem sudu EU-a, Europskom sudu pravde. Ostaje nejasno hoće li se sporne tekstualne poruke ikada pronaći ili jesu li izbrisane ili trajno izgubljene. Sud nije naložio komisiji da pronađe tekstualne poruke.

Skandal seže u članak iz aprila 2021. u kojem je von der Leyen ispričala New York Timesu kako je osigurala 1,8 milijardi doza cjepiva Pfizer-BioNTech na vrhuncu pandemije putem niza poruka i poziva s Albertom Bourlom, glavnim izvršnim direktorom Pfizera, američkog farmaceutskog diva.

Nakon što je sklopljen ugovor s Pfizerom, pojavile su se sumnje u ugovor između Pfizera i BioNTecha i njegovu ogromnu cijenu, što je potaknulo novinare i druge da traže razmjenu tekstualnih poruka, ali evropska komisija je to odbila.

Kritičari Von der Leyen optužili su je da pokušava sakriti svoje privatne poslove s Bourlom i da zaobilazi pravila nabave.

Sudska presuda u srijedu odnosila se na zahtjev za javne zapise iz maja 2022. koju je podnijela Matina Stevi, novinarka New York Timesa koja je napisala članak u kojem je von der Leyen spomenula tekstualne poruke.

Komisija je odbila Matinin zahtjev, rekavši da više ne posjeduje tekstualne poruke te da su one “igrale samo sporednu ulogu u razgovorima koji su se vodili između” von der Leyen i Bourle. Pravnici Komisije također su rekli da tekstualne poruke možda više nisu dostupne jer se mobiteli osoblja redovito mijenjaju iz sigurnosnih razloga. Tokom sudskog postupka, komisija nije htjela reći je li tražila tekstualne poruke u von der Leyeninom mobitelu.

• Opći sud kritizirao je Komisiju zbog nepoštivanja zakona EU o transparentnosti.

U svojoj presudi, sud je napisao da su zakoni EU o javnim evidencijama osmišljeni „kako bi se dao najpotpuniji mogući učinak pravu javnosti na pristup dokumentima koje posjeduju institucije“ te da „u načelu svi dokumenti institucija trebaju biti dostupni javnosti“.

Navedeno je da komisija nije ispunila obvezu „dokazivanja nepostojanja ili neposjedovanja traženih dokumenata“ i pružanja „uvjerljivih objašnjenja“ zašto nedostaju.

• Postoji pravo javnosti da zna kako su donesene odluke koje su koštale građane milijarde eura.

Koje su posljedice ove odluke?

Pritisak na Komisiju da objavi sadržaj poruka – Sud je dao pravni osnov medijima i javnosti da traže uvid u sve digitalne tragove ove komunikacije.

Otvara se pitanje odgovornosti Ursule von der Lajen – Ako se dokaže da su poruke skrivene ili namjerno uništene, to bi moglo imati političke i pravne posljedice.

Nova pravila za digitalnu komunikaciju zvaničnika – Presuda bi mogla promijeniti način na koji EU tretira elektronsku komunikaciju, uključujući i poruke poslane preko aplikacija poput WhatsApp-a, Signala ili SMS-a.

Povećanje transparentnosti u nabavkama i ugovorima s farmaceutskim kompanijama – Očekuje se dodatni pritisak civilnog društva da se objave puni ugovori o vakcinama.

Šta slijedi?

Evropska komisija ima pravo žalbe, ali proces bi mogao potrajati mjesecima. U međuvremenu, institucija će biti pod obavezom da dodatno pretraži sve interne komunikacije i, potencijalno, objavi poruke – ako one i dalje postoje.

Ostaje otvoreno pitanje: da li je Komisija pokušala da prikrije prepiske, ili su one zaista izgubljene u pravnoj sivoj zoni digitalne komunikacije?

Milijarde u igri: Koliko su vakcine zaista koštale?

Jedan od najvažnijih aspekata ovog slučaja je novac. Prema dostupnim informacijama, Evropska unija je za nabavku vakcina protiv CΟVID-19 potrošila milijarde eura. Međutim, detalji o tačnim troškovima i ugovorima između EU i farmaceutskih kompanija, poput Pfizera, nisu u potpunosti transparentni. Sporazum, finaliziran u maju 2021., uključivao je obavezu EU na kupovinu do 1,8 milijardi doza cjepiva Pfizer-BioNTech protiv Covid-19, što je daleko najveći od svih sporazuma koje je potpisao Bruxelles. Predviđala je unaprijed kupovinu 900 miliona doza, s mogućnošću narudžbe dodatnih 900 miliona, za isporuku 2022. i 2023. godine.

Presuda u ovom slučaju može otkriti informacije koje bi mogle proširiti sliku o tome koliko su zapravo koštale vakcine i kako su se dogovarali uslovi za distribuciju.

Pritisak na von der Leyen raste i nakon ove presude. Ured evropskog javnog tužitelja, zadužen za istragu ozbiljnih financijskih zločina protiv financijskih interesa EU-a, potvrdio je da istražuje Komisiju zbog njezina postupanja s nabavom cjepiva.

U martu je čelnica EPPO-a Laura Codruța Kövesi potvrdila da je njezin ured nedavno intervjuirao zvaničnike Komisije o tome kako su se vodili pregovori o cjepivu. EPPO je rekao da neće komentirati tekuću istragu, piše POLITICO.