Radman se kaje što je Hrvatska potpisala Dejtonski sporazum

Ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman govorio je za RTV Herceg Bosne i tom prilikom ponovo problematizirao i negodovao zbog stava na ulogu Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini, a posebno zbog dešavanja u Krajini i spašavanju Bihaća.

Poručuje se da su bošnjački politički predstavnici zasluge hrvatske vojske počeli slaviti kao vlastite.

“Hrvatska je spasila čast, na neki način i obraz Evrope jer se ona uključila budući da tada Evropa, zbog različitih i opravdanih situacija, nije mogla spoznati sve razmjere humanitarne krize i katastrofe koje su prijetili Bihaću i okolici. Tako da je to bila doista velika stvar i nitko nema pravo osporiti važnost te akcije”, prokomentirao je za Dnevnik Radiotelevizije Herceg-Bosne Grlić Radman.

Gledajući s odmakom od 30 godina Radman smatra kako su Hrvati u BiH prevareni. Pri tome je govorio i kako su pojedini visoki predstavnici donosili odluke na štetu Hrvata.

“Da su Hrvati tada znali, kao supotpisnici Dejtonskog sporazuma, da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini neće biti ravnopravan, da neće biti u mogućnosti izabrati svoje legitimne političke predstavnike, Hrvati nikada ne bi potpisali taj sporazum”, poručio je Grlić Radman ističući da je ideja temelja Dejtonskog sporazuma uvijek bio dogovor triju konstitutivnih naroda.

Ovakvi komentari sve su učestaliji od hrvatskih političkih predstavnika i mogu predstavljati uvod ili pripremu za novi angažman u cilju izmjena izbornog zakona BiH, konkretno načina izbora članova Predsjedništva BiH, što je suštinski cilj vanjske politike Hrvatske, piše Klix.

Podsjetimo, operacija “Oluja”, iako tehnički operacija Hrvatske vojske i HVO-a, od samog početka imala je i bosanskohercegovačku dimenziju. Neposredno prije njenog početka, u julu 1995. godine, dogovoren je zajednički napad Armije RBiH i Hrvatske vojske na širem području Dinare, Livna i Glamoča – operacija “Ljeto ’95”. Taj prodor prema Drvaru i Bosanskom Grahovu imao je za cilj da se Vojska Republike Srpske odvoji od Republike Srpske Krajine i stvori pritisak na srpske linije odbrane.

U tom kontekstu, učešće Armije RBiH bilo je ključno. Ofanziva Petog korpusa Armije RBiH, kojim je komandovao general Atif Dudaković, na pravcu prema Velikoj Kladuši i Bužimu sinhronizovana je s napredovanjem Hrvatske vojske prema Kninu. To je dovelo do dvostrukog efekta: sloma otpora krajinskih Srba, ali i definitivnog uništenja Abdićeve paradržave.