Skip to content

“Sjedinjene Države se moraju pripremiti za ubijanje Turaka u Siriji” – Michael Rubin

  • Situacija se i dalje zahuktava između pobunjenika koji su preuzeli vlast u Siriji, Turske i Kurda, kao i SAD-a koji podržava Kurde.

Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan jasno je dao do znanja da dopušta Turskoj da intervenira protiv Kurda u sjevernoj Siriji ako se nove vlasti u Damasku same ne izbore s njima i ne uspostave kontrolu na kurdskim teritorijima.

“Sada postoji nova administracija u Damasku. Mislim da je to sada njihova glavna briga. Pa mislim da ako hoće, ako se pravilno pozabave ovim pitanjem, onda nećemo imati razloga da se miješamo”, rekao je Fidan.

Ključna osoba u novoj sirijskoj vladi, šef grupe HTS Al-Julani, zapravo je već postavio ultimatum Kurdima tražeći povlačenje njihovih snaga iz velikog grada Raqqe: “Za Raqqu postoje dvije opcije: ili povlačenje trupa ili vojna operacija” (Raqqu sada kontroliraju Kurdi).

  • U SAD-u, koji podržava Kurde, to i dalje izaziva veoma negativne reakcije.

Ranije je senator Lindsey Graham predložio uvođenje sankcija Turskoj.

A jučer je poznati američki stručnjak za Bliski istok Michael Rubin pozvao SAD da se pripreme za rat s Turskom u Siriji.

U tekstu, Michael navodi da previše zapadnih zvaničnika i analitičara čini dvije osnovne pogreške kada je u pitanju Turska. Kao prvo navodi da oni Tursku vide onakvom kakva je bila, ili kakvu žele da bude, a ne onakvom kakva jest. tvrdeći da su dva desetljeća Erdoğanizma nepovratno transformirali zemlju. A kao drugo navodi da drugi misle kako Turska, budući da nije Iran ili Rusija, predstavlja pozitivnu silu.

“Podrška Turske radikalnim sunitskim pokretima dobro je dokumentirana. Postoje dokazi o njegovom diplomatskom i gospodarskom, ako ne i vojnom, suučesništvu s najradikalnijim elementima sunitske islamističke oporbe, uključujući i Al Qaidu, pa čak i sa skupinama ‘Islamska država'”, napisao je Michael.

“Jednostavno je lažno da je Turska, iridentistička sila, snaga stabilnosti u regiji. Turska destabilizira Cipar, isporučuje bespilotne letjelice i drugo oružje islamistima u Libiji, a zatim koristi Libijce kao plaćenike u svojim drugim borbama. Turska podrška islamističkim i nedemokratskim frakcijama u Somaliji sve više ugrožava krhku stabilnost na Rogu Afrike”, tvrdi Michael.

Turski dnevni red u Siriji nije sirijska stabilnost ili Sirija u miru sama sa sobom i svojim susjedima; nego Turska iskorištava sirijske islamiste protiv manjinskih skupina, posebno armenskih kršćana u Aleppu i sirijskih Kurda u sjeveroistočnoj Siriji. Erdoğan, iz razloga koji su naizgled jednako iracionalni koliko i rasistički, jednostavno odbija tolerirati sirijsku samoupravu i postojanje Autonomne uprave Sjeverne i Istočne Sirije.”

“Oni iz washingtonske zajednice think tankova koji ponavljaju turske priče o regiji kao terorističkoj bazi Kurdistanske radničke stranke (PKK) koja prijeti Turskoj ili proiranskoj satrapiji, isključivo su oni koji nisu i često odbijaju posjetiti regiju da sami istraže.”

“Dok Abu Muhammad al-Jawlani govori o toleranciji, pa čak i izborima, Turska zahtijeva da Hay’at Tahrir al-Sham poštuje njene naredbe da cilja Kurde. U biti, Turska gleda na Hay’at Tahrir al-Sham kao što Iran vidi Hezbollah…”

Turska je članica NATO-a, ali napad na njezine snage izvan turskih granica ne bi pokrenuo klauzule o samoobrani NATO-a. Niti bi trebalo biti bijesa zbog takve rasprave, pogotovo kada akcije Turske već prelaze Rubikon i dovode američke snage i interese u opasnost.”

Najbolja prilika za izbjegavanje izravnog sukoba bila bi prepoznati putanju turske agresije izvan njezinih granica i učinak njezine taktike rezanja salame mogao bi ugroziti Amerikance te dati Turskoj do znanja, u interesu izbjegavanja sukoba, što će biti Sjedinjene Države spremne učiniti kako bi zaštitile vlastito osoblje.”

“Ako je Turska voljna ubijati Amerikance koji djeluju u skladu sa službenom američkom politikom unutar Sirije, onda bi Sjedinjene Države trebale usvojiti istu politiku i biti spremne ubijati Turke izvan granica Turske. Težak je to razgovor, ali sve više potreban”, zaključio je Michael.