Skip to content

Spustio se u stan na 15. spratu bez ikave zaštitne opreme i spasio staricu

Kada se krajem 2021. budu pravili izbori sa podvig godine, neρravda bi bila da se makar u najužem krugu ne nađe djelo koje je u nedjelju učinio Rade Vasović, pοlicajac iz Užica.

Kome god bude dodijeljeno takvo priznaje, iza njega će morati da stoji nadljudski čin herojstva i požrtvovanosti, jer i Vasovićev je bio takav.

Po mraku koji se već uveliko spustio na grad, užički pοlicajac sa terase na 15. spratu zgrade, vođen velikim srcem i hrabrošću, bez ikakve zaštitne opreme, spustio na terasu srpat ispod i došao do žene za koju se mislilo da je preminula.

Samo trunka manje snage, koncentracije i snalažljivosti mogla ga je koštati pada u ambis.

U nedjelju oko 18 sati dežurnoj službi Policijske ispostave Užice prijavljeno je da se 82-godišnja žena, koja živi sama u stanu na 14. spratu solitera u Ulici Nikole Pašića od jutarnjih sati ne javlja na telefon. Prva pretpostavka je bila da je starica preminula.

Rade Vasović, vođa interνentne patrοle sa svojim kolegama Petrom Neškovićem, Borisom Drobnjakom i Stefanom Mirosavljevićem ubrzo je bio ispred stana u kome živi žena.

Na isto mjesto pristigao je i tim užičkih vatrogasaca, a sve ih je sačekao brat starice koja se nalazila iza zaključanih vrata.

Živa ili ne – nisu znali, mada je sve ukazivalo na ovo drugo.

– Brat te žene nam je trebao kako bi nam dao saglasnost za razνaljivanje vrata. Inače, radi se o skupim „one touch lock“ vratima čije bi obijanje prouzrokovalo veliku štetu.

Vrata su bila zaključana iznutra, pa i pored toga što je brat te žene imao ključ bilo ih je nemoguće otključati. Pomislili smo da baš tu iza vrata možda leži starica i da bi je, ako je još više živa, razvaljivanjem povrijedili – priča za Blic heroj Užica.

Vasovića zovu Bambi. Poslije onoga što je učinio više bi mu pristajao nadimak Panter ili Spajdermen.

Sa vatrogascima je ušao u stan na 15. spratu koji se nalazi na samom vrhu zgrade, iznad onog u kome živi usamljena žena. Vatrogasci su predložili da dopreme užad kako bi se sa gornje terase spustili na terasu ispod.

Rade je procijenio da bi čekanje na opremu i pripremanje intervencije koštalo dosta vremena, smatrao da svaki izgubljeni sekund Užičanku može koštati života. Odlučio je se sa terase spusti na terasu! Pod njim je do ulice bilo najmanje 50 metara.

Život je za njega život, bez obzira da li dug dvije ili 82 godine.

–♦ Skinuo sam opasač i preskočio ogradu terase. Rukama sam se uhvatio za šipke i krenuo naniže, ispod mene je bio ponor. Nedostajalo mi je pola metra da bih nogama dohvatio ogradu terase na 14. spratu – priča Rade.

U tim trenucima, kaže, kroz glavu mu je samo prošlo da bi ga mogla izdati trula ograda za koju se držao. U svoju snagu nije sumnjao.

–♦ Kako nije bilo šanse da nogama dohvatim ogradu donje terase, počeo sam se ljuljati, praveći zamahe napred – nazad. Nekoliko puta sam se zaljuljao dok nisam dovoljno izvio tijelo da prlikom skoka ne udarim u ogradu. Uspio sam da uskočim na balkon – nastavlja on.

Vrata su bila zatvorena. Kroz staklo je vidio ženu kojoj je došao u pomoć. Ležala je nepomična na podu. Počeo ju je dozivati.

–♦ Poslije nekoliko mojih riječi žena je podigla glavu. Laknulo mi je kada sam vidio da je živa, pomislio sam „vrijedilo je“, a zapravo još nesvjestan onoga što sam uradio.

Vikao sam joj: „Molim Vas, morate da sarađujete. Probajte da dođete do vrata i otvorite ih, da ih ne bih razvaljivao staklo“. Žena je odgovorila: „Nemoj razvaljivati, smrznuću se noćas“. Procijenio sam da su joj ulazna vrata stana bliža od terase i kazao joj da proba da dođe do njih i otključa ih – sjeća se Rade Vasović.

Punih 10-15 minuta nevoljnici je trebalo da dopuže do ulaznih vrata i na jedvite jade ih otključa. Rade je ostao na terasi dok u stan nisu ušli ostali pοlicajci i vatrogasci i otvorili mu vrata. Pristigla je hitna pomoć, spasiοci su otišli uspješno obavljenog posla.

Vasović je majstor džiu-džicua, nosilac crnog pojasa drugi dan, šampion Balkana u ovoj vještini i osvajač više medalja na domaćim takmičenjima. Oženjen je, otac dvoje djece, student je četvrte godine prava.

–♦ Šta mi je moglo da se desi? Toga sam tek bio svjestan kada sam izašao napolje i iz podnožja zgrade pogledao gore pod krov solitera.

Savladale su me emocije, poslije me je stigla pozitivna grdnja od strane najmilijih ljudi. Smatram da sam uradio djelo koje je u opisu mog posla i najvažnije je da je moja sugrađanka živa – prenosi hrabri policajac.