Sretan 1. maj PRAZNIK (NE)RADA: Nikada kao danas radnici nisu bili ονako pοniženi

Nikada kao danas radnici nisu bili ovako poniženi. Dakle, oni koji danas „daju“ radna mjesta, prema radnicima, onima od kojih žive, ponašaju se arogantno.

Prije svega, sve zasluge za obilježavanje Prvog maja ponajprije pripadaju američkim sindikatima, koji su 1. maja 1886. godine stupili u generalni štrajk. Bila je to reakcija na neispunjeno obećanje vlasti o donošenju zakona o osmosatnom radnom vremenu – koji je upravo tog 1. maja trebao stupiti na snagu.

Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života.

Dana 1. maja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala i ubila šest, te ranila oko 50 radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

U spomen na krνοproliće u Chichagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. maja svake godine održavati radničke prosvjede, navodi Wikipedia.

Vrijeme radnika je prošlo i danas tragična sudbina „prvoboraca“ smaknutih u Chicagu, daleke 1886. godine, u čije ime i slavimo ovaj dan, izgleda tako nepotrebna.

Umjesto da u svim ovim zadnjim godinama sindikati evoluiraju, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i šire… oni više nemaju snage, ako su je ikada i imali.

U nekadašnjoj Jugoslaviji, naročito odmah poslije Drugog svjetskog rata, održavale su se brojne prvomajske parade koje su bile vojnog i civilnog karaktera.

Konotacije koje se uz Prvi maj vežu kroz godine su se drastično promijenile; nekad je to bio praznik kojim se odavala počast borbi za radnička prava, dok većinu građana danas Prvi maj asocira tek na neradni dan, roštilj u prirodi ili besplatni grah.

Zbog svog društvenog karaktera Prvi maj je postao, uz Dan republike i Novu godinu, omiljeni jugoslavenski praznik.

Nezavidan položaj većine radnika, otkazi, nepoštovanje radničkih prava- samo su neki od razloga zbog kojih Prvi maj više ne doživljavamo kao praznik rada.