Očistili smo vazduh, a zagadili dušu… Ovo su vremena velikih ljudi, a malih karaktera

Esej “Paradoks našeg vremena” dr. Mooreheada.

Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje…

Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja, imamo više naprava, ali manje zadovoljstva; više lijekova, ali manje dobrobiti; uzimamo više vitamina, ali vidimo manje rezultata

Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nepromišljeno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, olako se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo umorni, čitamo nedovoljno, gledamo TV suviše… i molimo se prerijetko.

Uvećali smo naše posjede, ali smo umanjili naše vrijednosti. Previše pričamo, premalo volimo, prečesto mrzimo. Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

Umnožili smo svoje posjede, ali smanjili svoje vrijednosti; letimo bržim avionima da bismo brže stigli, radili manje i vratili se prije; potpisujemo više ugovora samo da ostvarimo manje profita; previše pričamo; volimo prerijetko i lažemo prečesto.

Naučili smo kako zaraditi za život, ali ne i život; dodali smo godine životu, a ne život godinama.

Putovali smo na Mjesec, a problem nam je otići preko ulice i upoznati novog komšiju. Zagospodarili smo spoljašnjim prostorom, ali ne i unutrašnjim. Napravili smo velike, ali ne i bolje stvari. Imamo više oružja, ali manje mira.

Očistili smo vazduh, a zagadili dušu. Razbili smo atom, ali ne i naše predrasude. Pišemo više, ali učimo manje. Planiramo više, ali postižemo manje. Naučili smo da žurimo, ali ne i da čekamo.

Imamo veću zaradu, ali i niži moral. Imamo sve više hrane, a sve smo više nezahvalni. Gradimo jače kompjutere sa većom memorijom, ali mi razgovaramo sve manje i manje. Težimo više kvantitetu, a zaboravljamo na kvalitet.

Ovo su vremena brze prehrane i spore probave; velikih ljudi, a malih karaktera; brzih zarada i površnih odnosa. Ovo je vrijeme mira u svijetu, a domaćeg rata. Vrijeme više dokolice, a manje uživanja. Vrijeme raznovrsne hrane i loše ishrane.

Ovo su dani dvaju prihoda, ali više razvoda; ovo su vremena otmjenijih kuća, ali razorenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, pelena za jednokratnu upotrebu, života s patronama, moralnosti odbacivanja, veza za jednu noć, tijela s prekomjernom težinom i tableta koje čine sve, od veselja do ‘sprječavanja’, utišavanja ili ubijanja.

Vrijeme je kada je mnogo toga u izlogu, a ništa na skladištu. Zaista, takva su vremena!

♦ Zasluge za esej pripadaju dr. Bobu Mooreheadu, bivšem pastoru kršćanske crkve Overlake u Seattleu. Ovaj se esej pojavio pod naslovom “Paradoks našeg vremena” u Words Aptly Spoken, zbirci molitava, propovijedi i monologa dr. Mooreheada iz 1995. koje je koristio u svojim propovijedima i radijskim emisijama.