Šta znači Trumpov poziv Zelenskom da “ODMAH” prihvati Putinovu ponudu za pregovore?

• Američki predsjednik Donald Trump jučer je učinkovito uništio strategiju “prisiljavanja Vladimira Putina na mir” koju su izgradili Zelenski i evropski čelnici.

Podsjetimo se da su izjave Zelenskog, Friedricha Merza, Emmanuela Macrona i Keira Starmera u Kijevu 10. svibnja ocrtale sljedeću logiku djelovanja: de facto ultimatum Putinu kojim se od 12. svibnja zahtijeva prekid vatre na 30 dana, a u slučaju odbijanja – oštre sankcije, kojima su se, sudeći po riječima Europljana, pristale pridružiti i Sjedinjene Države. Putin je na ovaj prijedlog odgovorio odbijanjem, iznijevši protuprijedlog: izravni pregovori u Istanbulu 15. maja.

Kao što se i očekivalo, i Zelenski i Evropljani odbacili su ovu ideju, ponavljajući da je prvo potrebno primirje, a zatim pregovori. Ako ne bude prekida vatre, uslijedit će sankcije.

Međutim, cijeloj toj konstrukciji nedostajao je ključni element: potvrda da se Trump slaže sa stavom Kijeva i Evropljana u vezi s ultimatumom Putinu (prekid vatre od 12. maja ili najoštrije sankcije i bez pregovora dok se vatra ne prestane).

Štoviše, američki predsjednik u ovoj priči izgledao je daleko od glavne figure i gotovo kao sljedbenik – osoba koju su na donošenje odluka gurnuli Zelenski, Macron i Starmer, koji su u tom procesu igrali vodeću ulogu.

Ali sinoć je Trump konačno rekao svoje, a ta je riječ potpuno poništila ultimatum dan Putinu.

Šef Bijele kuće pozvao je Zelenskog da “ODMAH” pristane na izravne pregovore s Putinom. Štoviše, nije spomenuo potrebu za prekidom vatre.

Istina, iz Trumpovog teksta čini se da poziva Zelenskog da pristane na Putinov prijedlog za pregovore kako bi se razjasnio stav Kremlja, a zatim donijela odluka o daljnjim akcijama zapadnih saveznika. To jest, kao da se početak ultimatuma pomiče na četvrtak-petak.

Šta će se dogoditi u četvrtak i petak, još se ne zna.

Ali već sada možemo reći da je stigao 12. maj, Putin nije prihvatio primirje, a američki predsjednik, umjesto da ga zbog toga kazni, poziva Zelenskog da prihvati uvjet Kremlja za pregovore u Istanbulu. I Zelenski je poslušao taj savjet, izjavivši da je spreman osobno doći u Istanbul. Štoviše, iz njegovih riječi proizlazi da je spreman to učiniti čak i ako Putin odbije primirje.

Logika Zelenskog je ovdje također jasna: Želi pokazati Trumpu da je za mir, a da Putin samo traži izgovore za nastavak rata. Zato zahtijeva Putinovu prisutnost na pregovorima, nadajući se da će on to odbiti. Tada će Kijev proglasiti da su pregovori propali krivnjom Kremlja, a Trump i EU će početi vršiti oštar pritisak na Rusiju.

Međutim, Moskvi neće biti teško izaći iz ove situacije: mogu izjaviti da svaka zemlja određuje sastav svoje delegacije, a ako Zelenski želi voditi delegaciju, to je njegova stvar; a tko će voditi rusku delegaciju je stvar Moskve.

• Ako Zelenski odbije pregovore u Istanbulu jer mu se ne sviđa sastav ruske delegacije, onda će još jednom pokazati svoju nespremnost za okončanje rata.

Štoviše, Zelenski još uvijek nije ukinuo uredbu o zabrani pregovora s Putinom.

Kako će Trump reagirati na sve to, koga će okriviti za propast pregovora i hoće li uopće ikoga okriviti te hoće li poduzeti mjere protiv njega, još uvijek je potpuno nejasno.

Što se tiče samih pregovora u Istanbulu, oni su uglavnom dočekani sa skepticizmom. Stavovi stranaka u vezi s temeljnim aspektima mirnog rješenja su polarni. Istovremeno, ni Ukrajina ni Rusija ne smatraju svoju situaciju na bojnom polju toliko teškom da bi prihvatile neprijateljske uvjete.

Šansa da će pregovori biti uspješni i zapravo dovesti do primirja ili čak dugoročnog mirovnog sporazuma pojavit će se samo u dva slučaja:

Prvo, ako se sve strane u procesu (Ukrajina, Rusija, SAD) ne samo načelno već slože oko završetka rata na frontu, već su i međusobno raspravile glavne parametre za završetak rata. A sastanak će biti samo formalna prilika za potvrdu tih sporazuma.

Drugo, ako se glavni parametri sporazuma dogovore između SAD-a i Rusije, uslijed čega Rusi u Istanbulu pristanu na prekid vatre duž prve crte (Kijev ga je već odobrio), a zauzvrat dobiju nešto od Washingtona.

U bilo kojoj od ovih opcija, dogovori su mogući. Štoviše, do 15. maja Trump će biti blizu Istanbula, u posjetu Bliskom istoku. Ako postoje izgledi za učinkovite sporazume, američki predsjednik bi mogao doći na sastanak i sam – baš kao i Putin. Istovremeno, ruski predsjednik će pokazati da nije odgovorio na ultimatum, već je inzistirao na vlastitom formatu za sklapanje sporazuma. Glavna zvijezda pregovora i mirotvorac bit će Trump, a ne Macron, Starmer ili Merz.

I cjelokupna situacija u svijetu signalizira potrebu da strane postignu dogovor: dan ranije započela je deeskalacija između Indije i Pakistana, a primirje je sklopljeno u trgovinskom ratu između Kine i Sjedinjenih Država. Sada je jedino što preostaje završiti rat u Ukrajini.

Ako do 15. maja ne uslijede pravi dogovori o mirovnom sporazumu, onda je malo vjerovatno da će se oni postići tokom pregovora. I sam sastanak u Istanbulu bit će u tom slučaju pod velikim upitnikom. Rat se neće zaustaviti, a zaraćene strane će se nastaviti međusobno natjecati kako bi vidjele tko može najbolje dokazati Trumpu da njegov neprijatelj remeti mirovni proces.

I ključno je pitanje što će Trump tada učiniti:

– Hoće li povećati isporuke oružja Ukrajini i uvesti oštre sankcije protiv Ruske Federacije, što je prepuno prekida dijaloga s Moskvom i eskalacije i rata u Ukrajini i u odnosima između SAD-a i Rusije?

– Hoće li početi vršiti snažan pritisak na Zelenskog kako bi ga potaknuo da prihvati neke Putinove uvjete (bez jamstava da će moći prisiliti Zelenskog na to čak i pod prijetnjom potpunog prekida vojne pomoći)?

– Hoće li nastaviti isporučivati ​​oružje Ukrajini koristeći europski novac ili kao doprinos fondu stvorenom u okviru sporazuma o resursima, ali istovremeno neće uvesti nove sankcije protiv Ruske Federacije kako bi se mogao nastaviti dijalog s Moskvom? Ili će jednostavno oprati ruke od toga, povući se iz pregovora, prestati poslovati s Ukrajinom, uključujući i zaustavljanje isporuke oružja Kijevu?

Možda će do kraja tjedna postati jasno postoji li šansa za mirovni sporazum. A ako je nema, kakva će onda biti Trumpova reakcija?

Usput, postoji opcija da Evropljani pokušaju provesti svoj ultimatum bez Trumpove pomoći: na primjer, uvesti sankcije protiv Ruske Federacije, poslati rakete Taurus Ukrajini ili početi plijeniti tankere koji plove u ili iz ruskih luka.

Ali, prvo, što se tiče sankcija, Evropa je već gotovo iscrpila raspon antiruskih mjera koje može poduzeti (EU čak planira odustati od ruskog plina tek do 2027., a mnogi u Evropi su protiv toga).

Drugo, Evropljani vjerovatno neće poduzeti isporuku raketa Taurus, blokiranje ruskih luka i druge akcije koje su pune oštre eskalacije sukoba s Ruskom Federacijom, sve do prijetnje ratom, bez dobivanja jamstava vojne zaštite od Sjedinjenih Država u slučaju izravnog sukoba s Rusijom. Washington je, međutim, do sada svim sredstvima pokušavao izbjeći izravan sukob s Moskvom. I do sada nije bilo znakova da je promijenio svoje stajalište.

U svakom slučaju, Trumpov stav će biti od primarne važnosti u određivanju postupaka Zapada ako pregovori propadnu i rat se nastavi.