Stanko je prije 36 godina oživio na svojoj sahrani: ‘Vidio sam pakao i raj”

• Priča Stanka Uroševića iz Leskovca i danas izaziva nevjericu, više od trideset godina nakon što je proživio iskustvo koje je promijenilo njegov život.

Stanko Urošević bio je klinički mrtav duže od jednog dana, a probudio se prije opela, pred iskopanim grobom, krajem novembra 1989.

Tvrdi da je 1989. godine bio klinički mrtav čak 25 sati, a da je ponovno došao k svijesti – i to usred vlastite sahrane. Događaj se, prema njegovim riječima, dogodio 22. novembra te godine, na dan kada je s porodicom slavio Aranđelovdan. Zbog tadašnjih životnih okolnosti, Stanko je s trudnom suprugom i kćeri boravio u unajmljenom stanu nedaleko od Leskovca, piše Dnevno.hr.

“Mi slavimo krsnu slavu Aranđelovdan, tada smo živjeli kao podstanari blizu Leskovca jer nam je gazda u gradu dao otkaz, pa žena, ja i starija djevojčica nismo imali kamo nego tu dok se ne snađemo i ne nađemo novi stan. Otišli smo u taj stan, a žena mi je bila trudna s drugom kćeri, dva mjeseca prije poroda.”

“Te noći doživio sam čudo, legli smo rano i tokom noći čujem glas koji me doziva i kaže: Stanko, ustani! Kad sam otvorio oči, vidio sam u sobi svjetlost toliko jaku kao da je sišlo sto sunaca, a bila je noć. Vidio sam i sebe, i iz tog svjetla pojavio se Gospodin Isus Krist… Vidio sam svoje tijelo kako leži pokraj moje žene u krevetu…”, ispričao je.

• Prema njegovom svjedočenju, nakon što mu se ukazao Isus, uslijedio je trenutak straha i zbunjenosti.

“Krist mi onda kaže: ‘Stanko, idemo.’ Uplašio sam se i rekao mu: ‘Tko ste vi? Kuda idemo?’, a on je rekao: ‘Ja sam tvoj Gospodin.’ Prošli smo kroz zid, ne kroz vrata nego kroz zid”, rekao je pa dodao: “Čim sam ugledao Gospoda, više nisam imao svoju volju, samo sam prošao kroz zid s njim, lebdjeli smo, nismo dodirivali zemlju…”

“Krenuli smo i dolje sam vidio rijeku kao moja Vlasina, proplanke koje su me podsjetile na djetinjstvo kad sam bio mali pastir i čuvao stoku. Tamo sam ugledao ljestve spuštene s neba do zemlje, po kojima se penjao Gospodin, ja za njim, a sa strane su me za ruke i noge hvatalo mnoštvo demona, urličući i vrišteći. Ispod nas bio je ambis, pakao; demoni su se smijali, vatra im je izlazila iz očiju i usta, a imali su sjekire, koplja, srpove – sve čime su me htjeli dohvatiti… Ali Gospodin je napravio znak križa i svi su pali dolje. Prošao sam kroz razna vrata, a kad smo došli do nebeskog svoda, ugledao sam vrata za raj…”

“Cijelo vrijeme bio sam gol, ali kao anđeo, bez spola, a Gospodin je nosio bijeli ogrtač. Naprijed i straga blistao je križ u koji se nije moglo gledati koliko je isijavao svjetlost… I onda mi kaže: Stanko, ovo je Božji raj, razgledaj.

Vidio sam Svetog Oca Nikolaja, Svetog arhanđela Mihaila, Svetog Đorđa, anđele i mnoge druge svetitelje čija imena tada nisam ni znao jer sam u to vrijeme tek malo čitao Sveto pismo, drugo nisam znao… Osjetio sam mir, vidio sam ljude koje sam poznavao iz djetinjstva, vidio sam druga iz osnovne škole koji je poginuo, ali mi nije bilo dano da s njim razgovaram, i puno mladih dječaka i djevojčica na zelenoj travi, među drvećem…”, nastavio je.

“Vraćam te na zemlju”

“Jesi li se nagledao ove ljepote? – pita me Gospodin i kaže: Ovdje će biti tvoje mjesto, a sada je vrijeme da ti pokažem nešto drugo. Sad ću te vratiti na zemlju, kaže on, jer dolje jedna djevojčica puno plače“.

Kaže da mu je tada Gospodin ispričao 21 lekciju o tome kako da živi, što do danas poštuje te da poruči svima kako postoji Bog, raj, pakao i zagrobni život.

Tvrdi da mu je pokazan i pakao, koji opisuje kao mjesto stravične hladnoće i smrada, s vatrom, sumporom i ljudima koje je poznavao. “Vidim ljude koje poznajem. Jednog je zmija progutala do prsa, a on pokušava iščupati se. Neke sam susjede i prijatelje vidio kako im gori glava. Jauk, lelek…

Ja pitam: ‘Gospode, zašto ovi?’, a on mi kaže: ‘Ti bolje znaš, ti si ih poznavao – lopove, pijance, ubice, varalice, one koji su otimali tuđe, zakidali na mjeri’”.

• Nakon toga, Isus mu je, kako kaže, pokazao Novi Jeruzalem.

“Pokazao mi je i Novi Jeruzalem s palačom od stakla, a kao da nije ni na nebu ni na zemlji, nego u oblacima, s tepisima od zlata. Tu je bio i podij, i tu sam vidio puno ljudi koje poznajem. Gospod kaže: ‘Neka dođe moja Slavica, neka dođe moj Stanko.’”

Opisuje i prostoriju u kojoj kleči Sveti Ivan Krstitelj i moli se, dok ispred svake prostorije stoji dječak u bijelom kao čuvar. Tvrdi da je vidio i živu Bogorodicu, koja je iz ikone izašla držeći Bogomladenca u naručju. “Kleknuo sam, zagrlio joj noge i počeo da plačem, a ona me blagoslivljala”.

• Od trenutka kada ga je supruga pokušala probuditi i primijetila da mu je tijelo hladno, do povratka svijesti, prošlo je 25 sati.

“Otkad me žena dodirnula u krevetu i vidjela da sam potpuno hladan, do trenutka kad sam oživio prošlo je 25 sati. Došla je hitna pomoć da utvrdi moju smrt, a kasnije sam razgovarao i s patologom kojem nije bilo jasno kako se to dogodilo, pa mu je rekao da ga je Stanko prevario”, ispričao je.

Grob je već bio iskopan, a opelo u toku, kada je njegova sedmogodišnja kćerka primijetila da mu se oči miču. Ljudi su, kaže, u panici počeli bježati. “Kad je mrtvac počeo da uskrsava, svi su se naravno uplašili. U tom trenutku svećenik koji je služio opelo kaže mi: ‘Jesi li se predomislio?’” Stanko ističe da se svećenik nije uplašio jer mu to nije bio prvi takav slučaj.

“Nakon toga, svi su se šalili na moj račun – da sam vampir, da sam se povampirio… Nakon kliničke smrti 40 dana su mi samo suze išle, nisam mogao ni govoriti. Kad me vratio, Gospodin mi je rekao da me vraća zbog djevojčice koja mnogo plače i da trebam pomagati ljudima u svakom pogledu, gdje god mogu i koliko mogu“.

Stanko je nakon toga posjetio pokojnog patrijarha Pavla dvaput, a patrijarha Irineja – bezbroj puta. Kaže da je kroz godine upoznao 12 ili 13 ljudi koji su također “vraćeni iz mrtvih”.

Na kraju, dodaje i razgovor s dr. Laslom Puškašem, poznatim neuroznanstvenikom, koji mu je rekao da je to Božja stvar jer mozak može bez oštećenja izdržati najduže od dvije do četiri minute, piše Dnevno.hr.