‘Ti nisi naš kralj! Vrati nam što si ukrao:’ Australska nezavisna senatorica verbalno napala kralja Charlesa

• Kralj Charles i kraljica Camilla su od petka u petodnevnoj turneji po Canberri i Sydneyu u Australiji, kontinentu udaljenom nešto više od 15 000 kilometara od Velike Britanije, gdje je britanska kolonizacija započela još davne 1788. osnivanjem kažnjeničke kolonije Novi Južni Wales.

• Između britanskih kolonizatora i australskih domorodačkih naroda nikada nije sklopljen nikakav sporazum.

Tokom svog govora, britanski kralj Charles je odao priznanje australskim prvim narodima koji su živjeli na zemlji desecima hiljada godina prije dolaska britanskih okupatorskih doseljenika prije više od 230 godina.

• Izvinjenje, kojem su se domorodački narodi nadali, nije uslijedilo.

“Tokom mog života, australski prvi narodi ukazivali su mi veliku čast tako velikodušno dijeleći svoje priče i kulture. Mogu samo reći koliko je moje vlastito iskustvo oblikovano i ojačano takvom tradicionalnom mudrošću”, rekao je Charles.

No, dolazak britanskih kolonizatora u Australiju doveo je do masakra starosjedilačkog stanovništva na stotinama lokacija širom zemlje sve do 1940-ih. Njihovi preci još uvijek pate od rasizma i sustavne diskriminacije u zemlji koja nije uspjela preokrenuti stoljetnu nepovoljnost.

“Ti nisi naš kralj! Počinili ste genocid nad našim narodom.”

Iz stražnjeg dijela prostorije, australska nezavisna senatorica Lidia Thorpe viknula je kraljevskom paru: “Počinili ste genocid nad našim narodom. Vratite nam ono što ste nam ukrali – naše kosti, naše lobanje, naše bebe, naše ljude. Uništili ste našu zemlju. Dajte nam ugovor. Želimo sporazum… Vi ste genocidni…”, dok su službenici osiguranja krenuli da je isprate.

• Australska monarhistička liga zatražila je Lidijinu ostavku nakon, kako su ih nazvali, “djetinjastih demonstracija”.

Prije nego što je vikala na Charlesa, Thorpe mu je okrenula leđa tokom recitala “Bože, čuvaj kralja”, izvijestili su australski mediji.

Gospođa Lidia Thorpe je prva Aboridžinka iz države Victoria koja je postala senatorica. Kada je prisegla, odbila je položiti prisegu na vjernost pokojnoj britanskoj kraljici.

“Učinila sam to zbog istine. Globalne istine o kraljevima koji su prouzročili toliko razaranja, ne samo našim ljudima u ovoj zemlji, već i autohtonim ljudima širom svijeta”, kazala je Lidia za Sky News.

Treba li kralj Charles uputiti izvinjenje za masakre nad autohtonim ljudima u Australiji?

Uoči Charlesove krunidbe 2023. godine, domorodački čelnici iz 12 doseljeničkih država, uključujući Australiju i Novi Zeland, potpisali su pismo pozivajući novog monarha da uputi izvinjenje za genocide koje je britanska kolonizacija donijela njihovim teritorijima.

• Australija je naseljena u ime Kraljevine Velike Britanije. Je li to naselje rezultiralo genocidom?

Nedavno istraživanje koje je vodio Ben Kiernan za The Cambridge World History of Genocide istražilo je ovo pitanje koristeći Konvenciju Ujedinjenih naroda o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. kao okvir.

Konvencija definira genocid kao “djela počinjena s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelomično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina”.

• Sam izraz “genocid” je moderan; skovao Raphael Lemkin 1944. godine. Kolonizacija Tasmanije od strane Britanaca pružila je Lemkinu jedan od najjasnijih primjera.

Sudski progon zločina prije 1951. nije dopušten prema konvenciji, ali pruža definicijski okvir za procjenu prošlih događaja kao sastavnih djela genocida.

Cambridge World History of Genocide Volume II i Volume III pokazuju kako su doseljenici i vladini agenti počinili djela genocida nad prvim narodima Australije od početka naseljavanja do kraja 20. vijeka.

• U obzir dolaze svi dijelovi Australije. Djela koja su u skladu s klauzulama konvencije uključuju ubijanje, prisilno odvođenje djece i nanošenje destruktivnih uslova.

Poglavlje australske povjesničarke Lyndall Ryan, Granični masakri u Australiji, oslanja se na njezino istraživanje za kartu masakra koja pokazuje kako su britanske trupe i doseljenici počinili više od 290 masakra širom Australije između 1794. i 1928. godine.

• Masakri nisu bili sporadični i izolirani – bili su to planirana i odobrena ubistva, sastavni dio ciljeva australskog kolonijalnog projekta.

Poglavlje Rebe Taylor o genocidu u Tasmaniji , otočnoj saveznoj australskoj državi, detaljno opisuje obrazac masovnih ubistava koje je odobrila vlada u koloniji u kojoj je procijenjenih najmanje 6000 Palawa (tasmanskih Aboridžina) smanjeno na oko 120 do 1835. godine.

• Raymond Evans pokazuje kako su se masakri povećavali kako su se kolonizacija Australije kretala prema sjeveru.

Evans dokumentira ubistva koja su trajala do 1940-ih, nakon masakra u Conistonu iz 1928. koji se smatra posljednjim pokoljem na granici.

Ova su otkrića naglašena uvidom Tonyja Barte da destruktivne radnje kolonista predstavljaju dokaze o genocidnim namjerama “moćnijim od bilo koje dokumentirane zavjere da se uništi narod”.

• Istraživanje Anne Haebich dokumentira odvođenje domorodačke djece tokom 19. vijeka.

Joanna Cruikshank i Crystal Mckinnon objašnjavaju kako su ova preseljenja koja je odobrila država u 20. vijeku imala za cilj eliminirati pripadnike Prvih naroda iz nacionalnog života Australije.

Izvještaj Bringing Them Home iz 1997. , koje je naručilo Povjerenstvo za ljudska prava i jednake mogućnosti, zaključilo je da je “australska praksa uklanjanja domorodačke djece uključivala […] genocid kako je definirano međunarodnim pravom”.

• Kolonijalni guverner Tasmanije počeo je protjerivati ​​narod Palawa s njihove zemlje 1829.

Više od 200 preživjelih iz “Crnog rata” prebačeno je na otok Flinders i podvrgnuto teškim uslovima opasnim po život. Visoke stope smrtnosti uzrokovane su zlostavljanjem, bolestima i nedovoljnom skrbi.

Godine 1846. Palawa je zatražila od tadašnje kraljice Viktorije da ispoštuje sporazum sklopljen kada su bili uklonjeni: da će u zamjenu za privremeno napuštanje svoje zemlje ponovno dobiti svoju slobodu.

U ovoj hrabroj peticiji tasmanijski Aboridžini pokrenuli su istorijski apel britanskoj monarhiji. Svjesni suverene vlasti tadašnje kraljice Viktorije nad Britanskim carstvom, ova je akcija označila značajan trenutak u njihovom kontinuiranom otporu genocidu.

Britanski suverenitet nad Australijom nametnut je bez potrebnog pristanka njezinih Prvih naroda.

• Rezultat je nastavak oduzimanja imovine i patnja.

Australija ostaje država Commonwealtha i priznaje britanskog monarha kao ceremonijalnog šefa države. Unatoč prenošenju vlasti od strane krune na parlament, poziv na ispriku od kralja ima veliku simboličku važnost. Ukorijenjeno je u želji za priznanjem nedjela. To uključuje genocid i stalne destruktivne učinke kolonizacije širom Australije.

Ožiljci kolonijalizma i danas se vide u Australiji, a domorodački vođe također traže ispriku od kralja za nedjela u prošlosti.