U Africi bjesni najkrvaviji rat na svijetu pod okriljem medijskog mraka. ‘Mrtvi se više ni ne broje’
Etiopija postaje “afrički svjetski rat” s desecima tisuća smrtnih slučajeva u posljednjih nekoliko mjeseci koji potencijalno ostaju neprijavljeni dok se pobunjenici Tigrayana bore protiv koalicije vojski i milicija u medijskom mraku, piše The Telegraph.
Mediji zbog cenzure o tom sukobu vrlo malo izvještavaju.
Etiopska vlada je presjekla telefonske i internetske kablove koji vode do te regije kako bi sakrila razmjere borbi, te mediji zato o njemu ne pišu skoro ništa. Oni koji se nalaze u Tigraju s ostatkom svijeta komuniciraju uglavnom pomoću satelitskih telefona.
Analitičari kažu da je sam broj boraca iz cijele regije i gubitaka nevjerojatan.
“Ovo je bio rat kojim je dominiralo pješaštvo, posebno na strani opkoljenog Tigraja, koji je u posljednjih osamnaest mjeseci izgradio snage za koje se kaže da se broje stotine tisuća”, rekao je William Davison, viši analitičar za Etiopiju u Međunarodna krizna skupina.
Vojnici s obje strane rekli su za The Telegraph da takvo nasilje prije nisu vidjeli, čak ni nakon dvije godine ratovanja. Analitičari kažu da u sukobu sada sudjeluje više stotina tisuća vojnika te da se zaraćene strane međusobno optužuju za korištenje frontalnih napada pješadijom. Analitičari su dodali da je rat u Etiopiji najvjerojatnije “najsmrtonosniji” svjetski sukob.
Etiopske federalne snage, eritrejski vojnici i savez etničkih milicija s tigrajskim pobunjenicima ratuju na četiri fronte duž brdovite regije Tigraj na sjeveru Etiopije. Primirje između zaraćenih strana puklo je krajem kolovoza ove godine.
“Ovo je novi Veliki rat u Africi”, rekao je Cameron Hudson, analitičar i bivši voditelj afričkih pitanja u američkom Vijeću za nacionalnu sigurnost.
Najnovija masovna ofenziva dio je strašnog građanskog rata koji je u drugoj najmnogoljudnijoj afričkoj zemlji izbio krajem 2020. godine, kada je premijer Abij Ahmed, dobitnik Nobelove nagrade za mir, napao disidentsku lokalnu vladu u Tigraju.
Federalne snage, etničke milicije i eritrejski vojnici oformili su koaliciju kako bi istovremeno zgromili dobro naoružane tigrajske pobunjenike. Isprva se činilo kao da su pobunjenici poraženi, no sredinom 2021. godine gerilski borci marširali su iz planina i zauzeli velik dio regije u zapanjujućoj protuofenzivi.
Eritrejske snage povukle su se prošle godine, a tigrajske su se snage gurale prema glavnom gradu Etiopije. Neko se vrijeme činilo da bi Addis Abeba mogla pasti. Međutim, priljev dronova naoružanih Bayraktarom iz Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata potisnuo je pobunjenike nazad. Višemjesečni prekid vatre ponudio je malo predaha za milione u teškoj nevolji i sukob je pao s globalnog dnevnog reda.
Ali sada, rat punih razmjera ponovno razdire regiju. Eritreja, totalitarna država od oko 6 miliona, koja je nekada bila dio Etiopije, pokrenula je opću mobilizaciju pozivajući muškarce u 50-ima u borbu.
Izvori u Tigrajskim obrambenim snagama tvrde da su eritrejski bataljuni puni mehaniziranih pješačkih brigada i da su teško opremljeni u usporedbi s braniteljima, koji često imaju samo Ak47.
“Budući da federalni i Tigray tabori tvrde da oni drugi koriste taktiku ‘ljudskog vala’, oba privatno izvješćuju da su deseci tisuća mrtvih na bojnom polju samo u posljednjih mjesec dana otkako su borbe nastavljene.”
“Iako su ovi brojevi [žrtava] vjerojatno pretjerani, s obzirom na sudjelovanje eritrejskih trupa i regionalnih snaga Amhare uz etiopsku saveznu vojsku, vjerojatno je da je ovo trenutno najsmrtonosniji rat na svijetu s najvećim brojem boraca”, rekao je William Davison.
Stručnjaci kažu da je veliki sukob sada uvukao mnoge aktere iz cijele regije u eksplozivnu situaciju koja bi mogla zapaliti Rog Afrike.
“Imate potvrđenu prisutnost snaga koje se, voljno ili nevoljno, bore u ovom sukobu iz susjednih država: Eritreje, Somalije i Sudana, a sada je sve više znakova da bi snage iz čak Čada, Nigera i Libije također mogle igrati ulogu. uloga”, rekao je analitičar Cameron Hudson.
“Ovo dolazi povrh priljeva nove generacije bespilotnih letjelica i bojnog streljiva iz Turske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Rusije, Irana i Kine, kao i prethodno kupljene američke vojne opreme, što je ovu borbu vjerojatno učinilo najkrvavijom borbom na svijetu, danas.”