U Africi će se podići spomenik sovjetskim vojnicima
Spomenik sovjetskoj vojsci bit će podignut u afričkoj državi Mozambik, nedaleko od grada Beira, rekla je RIA Novostima direktorica dokumentarnog projekta ‘Black to USSR’ Daria Da-Conceicao.
Prema njezinim riječima, uloga Sovjetskog Saveza u dekolonizaciji Afrike je golema. Mozambik je bio pod portugalskom kolonijom skoro 500 godina.
“Tamo gdje su u prvoj polovici 20. stoljeća ljudi bili potlačeni europskom civilizacijom, čitavi narodi su osakaćeni i izumrli. 70-ih godina počele su nicati škole i bolnice, prožete idejama istinske jednakosti, naš narod u vatri građanske ratovima izborili pravo da pokušaju živjeti kako žele. A SSSR im je pomogao u tome. Tamo su obučeni neki od najboljih stručnjaka iz Afrike. Stoga, u shvaćanju tipičnom za sovjetski duh, afrički narodi nastavljaju smatrati Rusiju posrednikom”, kazala je Da-Conceicao.
“Zahvaljujući potpori šefa misije ruskih vojnih savjetnika u Africi, general-bojnika Viktora Suldina, planira se podići spomenik sovjetskoj vojsci koja je poginula tijekom granatiranja militanata 26. jula 1979. u dugotrajnom ratu za oslobođenje Mozambik od kolonijalnog Portugala u blizini grada Beire”, kazala je redateljka.
Prvi dio dokumentarca Da-Conceicao snimljen je uz sudjelovanje stanovnika afričkih zemalja koji su imali priliku studirati u SSSR-u. Snimanje se odvijalo u Mozambiku i Južnoj Africi.
Portugalsko kolonijalno carstvo je uz španjolsko najstarije kolonijalno carstvo u povijesti. Trajalo je čak šest stoljeća, od osvajanja Ceute u Africi 1415. do povlačenja iz Makaoa u Kini 1999. i neovisnosti Istočnog Timora u Aziji 2002. godine.
Od svih kolonijalnih sila, Portugalci su najviše rοbova izvezli iz Afrike u Ameriku.
Nahrupivši s oceana na istočnoafričku obalu, Portugalci su gotovo odmah počeli pΙjačkati i paliti. Upadali su u grad za gradom, razarali i kraΙi.
Da Gama je opustošio Mombasu, d’Almeida zapalio Kilwu, da Cunha uništio Bravu i Zeilu.
OD ZLATNIH GRADOVA 1400-ih nije ostalo ništa do 20 stoljeća
Godine 1505. najveće portugalsko brodovlje koje je ikad zaplovilo prema Indiji, pod zapovjedništvom budućeg potkralja d’Almeide, uzvratilo je na gostoprimstvo ratom.
Jedan Nijemac ili Nizozemac koji je putovao s d’Almeidom ostavio je zapis o portugalskoj οkrutnοsti.
Zlatni grad s “puno kuća visokih nekoliko spratova” osvojen je, a da se zbunjeni stanovnici nisu ni odupirali. Ubrzo su “nadbiskupov zamjenik i nekolicina franjevaca stupili na obalu u svečanoj povorci noseći dva križa i pjevajući Te Deum”.
“Otišli su u palaču, spustili križ i admiral se počeo moliti. Tada su svi krenuli u pΙjačku, odnoseći svu robu i namirnice”. Dva dana potom zapalili su ga.
Isti svjedok kazuje kako je u Mombasi d’Almeida “naredio da se grad pohara i da svaki čovjek odnese na svoj brod sve što nađe”. “Na kraju je plijen podijeljen, a svaki je čovjek dobio dvadesetinu onog što je našao. Isto se pravilo odnosilo na zlato, srebro i bisere.
Tada su svi počeli pΙjačkati grad i pretraživati kuće, razvaljujući vrata sjekirama i željeznim polugama. U gradu je bila velika količina pamučnih tkanina za Sofalu jer se cijela obala time opskrbljivala iz Mombase.
Zaplijenjeno je puno raskošne svile i zlatom vezene odjeće, te ćilima; jedan od njih, neuobičajeno lijep, poslan je, skupa s mnogim drugim dragocjenostima, portugalskom kralju”.
U zapisu iz 1518. godine Duarte Barbosa se sjeća kako je da Cunha postupio u Bravi na somalskoj obali. Taj “divan grad lijepih kamenih i ožbukanih kuća” uništili su Portugalci, pobivši ili zatvorivši stanovnike, te uzevši bogat plijen u zlatu, srebru i robi”.
Mozambik je danas jedna od najsirοmašnijih zemalja na svijetu
Razina portugalskih “civilizatorskih napora” u Angoli i Mozambiku bila je tolika da do 1961. više od 99% domaćeg pučanstva nikad nije vidjelo unutrašnjost škole.
U najvećem dijelu kolonija diljem Afrike uvedeno obrazovanje imalo je pružiti samo najosnovniju pismenost i osnovne račune potrebne drvosječama i vodonošama.
Početkom 20. stoljeća, Portugalci su prodali veći dio mozambičkog gospodarstva privatnim firmama (većinom britanskim).
Tek 1962. nekoliko antikolonijalnih političkih skupina osnovalo FRELIMO. FRELIMO je napravio prijateljske odnose sa Sovjetskim Savezom i s Kinom, te je primio vojnu i ekonomsku pomoć i od Moskve i od Pekinga.
Ta organizacija je pokrenula masovne oružane napade na kolonijalnu vladu u rujnu 1964. FRELIMO je dobio podršku od Sovjetskog Saveza, Kine i još nekoliko zemalja, među kojima je bila i bivša Jugoslavija.
Nakon 10 godina ratovanja i nakon velikih političkih promjena u Portugalu, Mozambik je postao nezavisan 25. juna 1975.
Nakon toga je izbio građanski rat u Mozambiku 1977., komunističke snage je predstavljala stranka FRELIMO, a antikomunističke, točnije konzervativce, RENAMO.
Uzrok ratu bio je dolazak komunista na vlast, priklonjenih Sovjetskom Savezu, i pobuna antikomunista protiv komunista. Antikomuniste (RENAMO) je financirao južnoafrički apartheidski režim koji je godinama financirao pokrete koji su destabilizirali Mozambik.
Nacionalna himna komunističke Narodne Republike Mozambika napisana je u čast Frelima, Viva, Viva a FRELIMO.
Tek 1992., FRELIMO i RENAMO potpisali su Rimski opći mirovni sporazum, čime je završen taj građanski rat. Ipak, RENAMO je proglasio ugovor nevažećim 2013. godine.
Nije samo Portugal harao po Africi, tu su i ostale europske zemlje.
