“U svojoj jedinici nemam nijednog pοginulοg” – ukrajinski zapovjednik snajperske jedinice priča o borbama na frontu

Na početku rata, 2014. godine, Serhij Varakin bio je dobrovoljac s pozivnim znakom “Osmijeh”. Sada je zapovjednik čete snajperista u 58. zasebnoj mehaniziranoj brigadi nazvanoj po hetmanu Ivanu Vyhovskom.

Serhii je za Suspilne media ispričao o borbama u Kijevskoj i Luganskoj oblasti, radu jedinice i koliko je “meta” uništio jedan od njegovih snajperista.

Serhiy Varakin je do 2014. bio poduzetnik. Kad je počeo rat, on i njegovi prijatelji počeli su nositi lijekove, proizvode i opremu vojsci na istok. Tada je, kaže, shvatio da to nije dovoljno te se priključio najprije partizanskim jedinicama, a potom i ZSU-u.

Sada je zapovjednik snajperskog voda. Od 2019. godine jedinica “Osmijeh” nije na rotaciji. Prije Velikog rata bio je u Donjeckoj oblasti.

O invaziji punog opsega

“Probudim se, vidim propuštene pozive od zapovjednika brigade. “Grey, bježimo. Svi su u borbi.” Kažem: “Što je?” – “Rat je počeo.” Kažem: “Ionako smo u ratu.” On: “Ne, u punom obimu.”

Prve bitke vodili su snajperisti u Kijevskoj regiji.

“6. marta 2022. poslani smo u blizinu Kijeva. Mi i 72. brigada izvršili smo zadaću obrane sela Moschun. Nismo dopustili neprijatelju da prijeđe rijeku Irpin. Nemoguće je prisjetiti se samo jedne priče. To znači da smo kao 72. brigada izvršili zadaću obrane sela Moschun… Strašna je stvar kada dvadesetak granata kalibra 152 padne na kvadratni metar. Ili kada neprijatelj ispali 61 paket Gradova na vas s jednog mjesta. Svaki borac ima stotine, hiljade takvih priča”, rekao je.

Nakon oslobađanja Kijevske oblasti Varakinova četa se preselila u Lugansku oblast.

“Kad smo stigli u Popasnu, shvatio sam da nismo ništa vidjeli od 2014. godine. Jer tamo je počeo horor. Neprijatelj se gusto kretao po gradu. Bilo je jako strašno. Imali ste dva izbora – ili otići u grad, ili otići normalno. Morao si izabrati jednu stvar. Jer sigurno će ti se nešto dogoditi. Ili se auto pokvario, ili je netko ozlijeđen. Dvije ceste do Popasne bile su strašne.”

Borbe za Popasnu trajale su do maja 2022. godine. Od tada su Rusi drugi put od 2014. zauzeli grad. Nakon Popasnaje, snajperisti su radili u Severodonjecku, Rubižnom, Lisičansku i Bilogorivki. Zatim — smjer Donjeck i Herson.

O jedinici

“U moju jedinicu možete doći po tri kriterijuma. Prvo: niko ne pije alkohol. Drugo: hoćete li se boriti ako ne budete plaćeni? Za vrijeme dok smo u ratu, negdje oko 60-70% naših plata ide za rat. Momci kupuju oružje jer shvaćaju da postoji potreba za takvom puškom, a, na primjer, za “slijetanje” kod Kreminne, takva puška je potrebna. Mala, lagana, uredna, tiha.”

“Treći kriterij je savršena disciplina u našoj jedinici, ali mi učimo da služimo Oružane snage bez korištenja vojnog statuta. Jer mnoge stvari tamo su ostaci Sovjetskog Saveza. Dobro je što glavnokomandujući Valerij Zalužnji naglašava da je neophodno iskoreniti „kašu“ iz vojske. I trudimo se da to radimo stalno u našem malom mjestu.”

Većina vojnika u Varakinovoj jedinici su muškarci, ali u njoj služe i dvije žene

“Ni sa jednom ženom nisam živio toliko koliko sa djevojkama u mojoj jedinici. Zajedno smo od 2016. godine. Uvijek kažem: nemamo jedinicu, nego porodicu. Mora se čuvati, brinuti.”

“Snajperisti su sve. Izviđači, saperi, rudari, topnici, popravni oficiri, jurišni avioni. Kao što su pokazale borbe kod Kremine, morali smo se penjati blizu rovova da bismo barem vidjeli neprijatelja. Mjesto je bilo tako gusto. Sada smo su multifunkcionalna jedinica. Imamo minobacače, dronove kamikaze za napade, bespilotne letjelice, pojavili su se Stugny, korsari, mitraljezi. Rukovodstvo nas je čulo i shvatilo da bi ovako moglo biti mnogo efikasnije.”

O radu komandanta i snajperisti Vasilu

“Kao rukovodilac osiguravam jedinicu svim potrebnim. A Vasil je jedan od naših snajperista, razvija operacije – izviđanje, prikupljanje podataka, komunikacija sa mještanima. Sve učimo. Računamo. Tražimo normalne udaljenosti od mjesta gdje se može raditi na tabletima i mapama. Nakon toga kažemo komandantu kako da izvršimo zadatak – efikasno i da spasimo živote naših stručnjaka.”

“Naš Vasil je uništio 441 neprijatelja tokom potpune invazije, a mi nismo imali nijedan gubitak. Da nije bilo njega, vjerovatno bi većina moje jedinice davno umrla. Ima povrijeđenih, ali zahvaljujući Vasilu, koji planira operacije, sve uspijeva. Imali smo operaciju kod Bakhmuta. Tenk je počeo da radi po Vasilu. Ležao je na petom spratu. Tenk puca na četvrti, a Vasja trči na suprotnu stranu i projektil pada tačno tamo gdje je ležao.”

“Najteže mi je kao komandantu kada vidiš da su ti drugovi pokriveni, a ne možeš ništa. Samo pogledaš iz kvadrokoptera. To je nešto najstrašnije. Vidjeli smo dosta drugova kako umiru iz kvadrokoptera.”

Snajperska četa Serhija Varakina se trenutno obnavlja. Nakon odmora, vojska će se vratiti na liniju fronta.

Izvor: Anna Sergiets/ Suspilne