Skip to content

‘Ubili smo tri Rusa’: tajnovite ukrajinske specijalne snage vode borbu preko granice

The Guardian je objavio priču o članovima iz bataljona ‘Bratstvo’, dobrovoljačke skupine ukrajinskih specijalnih postrojbi, koji vode borbu protiv Vladimira Putina izvan prve crte rata u Ukrajini, duboko u Rusiji. Medij navodi da Kijev i zapadne vlade poriču njihovo postojanje, ali diverzanti kažu da napadaju Rusiju na njenom tlu uz pomoć njihovih ljudi.

Ako se dogodi najgore, Taras, 23, Vladyslav, 21, i njihov zapovjednik, Olexiy, 39, itekako su svjesni da će ukrajinska vlada zanijekati bilo kakvo znanje o njima. U zapadnim prijestolnicama postoji kolektivna jeza od same pomisli na njih, a oni su članovi bataljona Bratstvo, piše Guardian.

Njihov posao seže od οtmice visokih dužnosnika Kremlja, do uništavanja ključne vojne infrastrukture i obaranja neprijateljskih aviona na ruskom teritoriju.

Moglo bi se činiti čudnim za bojnu poput njihove da dopusti da se njihove priče čuju u javnosti. Ali to je krivo shvaćanje njihove svrhe. U svemu što rade postoji jedna poruka koju žele poslati. “Vrlo nam je lako prijeći rusku granicu“, sa smiješkom kaže Vladyslav, najmlađi od njih troje.

Dobrovoljci Bratstva, ukrajinski ‘za bratstvo’, imaju poseban status, tehnički neovisni o ukrajinskoj vojsci, ali djeluju rame uz rame sa službenim snagama. Njihov status na udaljenosti od ruke nudi poricanje.

Olexiy je u “obavještajnoj službi”, kaže on, ali bojna regrutira uglavnom civile ili izdvaja najpametnije iz drugih dobrovoljačkih bojni. Kaže da razumije zašto njihov rad mora ostati odvojen. Rezoniranje im je ipak teško progutati.

Dobrovoljci iz Bratstva inzistiraju na tome da je od vitalne važnosti za rusko vrhovno zapovjedništvo da osjeti žar bitke na vlastitom teritoriju. Odjeveni u traperice, džempere i majice s kapuljačom, piju kavu u parku Taras Ševčenko u Kijevu dok pričaju o svojim avanturama, dok su na pauzi od treninga, planiranja i misija. Jedina naznaka tko su oni je pištolj na Vladyslavovom boku, navodi Guardian.

Zbog neslužbenog statusa njihove priče nije bilo moguće neovisno provjeriti, ali su uvjerljive i vjerodostojne, tvrdi medij.

Drugi najstariji od trojice muškaraca, Taras, kaže da se vratio prije dva tjedna s, kako je opisao, jednostavne operacije. “Naša skupina trebala je unijeti određenu količinu eksploziva na teritorij Rusije i ostaviti ga na određenom mjestu“, kaže. “Ne znam čemu i kome je bio namijenjen ovaj eksploziv. Ali sigurno znam da su neki ljudi u Rusiji spremni pomoći Ukrajincima”, dodao je.

Ali prije šest tjedana, kaže, završio je najuspješniju οperaciju dosad. Početak je bio nervozan.

“Imali smo zadatak uništiti ruski helikopter koji je prevozio visoke dužnosnike ruskog ministarstva unutarnjih poslova”, kaže Taras. “Prvi put, loše vrijeme spriječilo je laserski ciljnik da tačno nanišani i pogodi metu. Osim toga, imali smo unutarnje probleme unutar grupe, svađe, pa smo ušli na ruski teritorij, ali smo se vratili, uzeli u obzir naše pogreške… i za tjedan dana smo pokušali drugi put.”

Zatim je diverzantska grupa od pet muškaraca krenula je u 7 ujutro, šuljajući se olako kroz šume i polja, kako bi prešli u Rusiju.

“Šetali smo cijeli dan. Onda smo proveli noć na lokaciji i u 9 ujutro čuli smo helikopter. Sa sobom sam imao mali izviđački dron i potvrdio je da se radi o istom helikopteru”, kaže Taras.

“Iz prijenosnog protuzračnog raketnog sustava gađali smo helikopter s udaljenosti od 4 km. Nažalost, nismo vidjeli pogodak jer smo bili daleko, ali smo čuli eksploziju. I onda smo brzo pobjegli sa svojih položaja. Za sobom smo ostavili tronožac koji se koristi za prijenosni protuzračni raketni sustav. Vratili smo se dvostruko brže.”

Bez obzira jesu li dužnosnici Kremlja u helikopteru poginuli ili ne, za Tarasa je to bila uspješna misija, postizanje središnje svrhe inicijativa bataljona.

Pokazali smo da možemo ući na teritorij Rusije i pokazati Rusima da Ukrajinci mogu djelovati“, kaže on. “Nakon što Rusi saznaju da diverzanti rade na njihovom teritoriju, moraju premjestiti mnogo vojnika da pronađu te diverzante. To je vrlo demoralizirajuće za neprijatelja. Helikopter je bio za rusko vodstvo. A sama činjenica da ukrajinski diverzanti pucaju na ruske zapovjednike već je tačka napetosti za Ruse. To čini rusko zapovjedništvo nervoznim.”

Posljednja operacija u Rusiji u kojoj je Vladyslav sudjelovao bila je prije mjesec dana u regiji oko grada Belgoroda, gdje su posljednjih mjeseci eksplodirala brojna skladišta streljiva.

Male radne grupe, često samo četiri ili pet vojnika, utvrđuju gdje su sigurni putevi u Rusiju ispitujući kretanje stoke ili slušajući savjete onih koji su krijumčarili robu prije rata. Vladyslav i njegovi suborci dobili su zadatak “zarobiti ili ubiti jednog od visokih časnika FSB-a”, ruske sigurnosne službe.

“Radio je blizu granice s Ukrajinom, ali na teritoriju Rusije”, kaže Vladyslav. “Imali smo rutu automobila ovog ruskog časnika i odlučili smo postaviti zasjedu.”

Satima su bili na poziciji, ali auto nije stigao, a primarni cilj morali su napustiti kad je svanulo. Morali su izaći, ali su se suočili s izazovom da se probiju natrag u Ukrajinu, pored ruskih snaga koje su ih promatrale na granici.

“Susreli smo graničnu postaju ruskih graničara”, prisjeća se Vladyslav. “Ušli smo u sukob, bili smo četiri na četiri. Ubili smo tri Rusa, a jednog lakše ranili. Zarobili smo ga, odveli na teritorij Ukrajine i predali ukrajinskoj vojsci.” Vladyslav kaže da je  samo jedan član njihove grupe zadobio prοstrijelnu ranu na ruci.

 

Ali ne ide uvijek po planu. Na Božić su četvorica njihovih kolega, Yuriy Horovets, 34, Maksym Mykhaylov, 32, Taras Karpyuk, 39 i početnik misije, 19-godišnji Bohdan Lyagov, ubijeni 12,5 km (sedam milja) u ruskoj regiji Bryansk, sjeveroistočno od Ukrajine.

Olexiy je prvi put saznao za katastrofu kada su se fotografije njihovih mrtvih kolega kako leže u snijegu pojavile na ruskim Telegram kanalima 26. decembra. Medijska kuća RIA Novosti, izvijestila je da su muškarci nosili “automatske puške SIG Sauer, komunikacijske i navigacijske uređaje i četiri bombe ukupnog kapaciteta od oko 40 kg u TNT ekvivalentu”.

Oni su, rekao je FSB, bili spremni na provođenje “sabotaža i terοrističkih akcija”. FSB je objavio video na kojem se vide tijela rasprostranjena između borova ruske šume. “Svi su bili šokirani”, kaže Olexiy. “Bili su to naši najbolji borci.”

Način njihove smrti ostaje nerazjašnjen. Njihova tijela nisu pronađena. Trojica starijih muškaraca iz skupine bili su prvaci u planinarenju i veterani ove vrste posla, koji su prije toga, između ostalog, djelovali na izviđačkim misijama u okupiranoj regiji Černobila.

Vodič ih je odveo na određenu udaljenost od granice Ukrajine duboko u teritorij Rusije i tamo ih ostavio“, prisjeća se Olexiy. “Bili smo vrlo spokojni za te dečke i bili smo sigurni da će sve biti u redu. Ne znamo detalje, ali pretpostavljamo da su slučajno ušli u drugu crtu ruske obrane. A ispred njih su Rusi postavili mine u zemlju.”

Muškarci su snimljeni u trenucima prije nego što su krenuli na svoju misiju, oblače svoju “snježnu maskirnu” uniformu i pripremaju svoje oružje. “Pitao sam ih: ‘Kako se osjećate?”, kaže Olexiy. “A Yuriy je odgovorio: ‘Ovo je moj san. Radim operaciju o kojoj sam sanjao cijeli život’. Svi ovi dečki bili su vrlo bistri i vrlo motivirani.”

Na pitanje znaju li roditelji za njihov posao, dvojica mlađih muškaraca u ranim 20-ima glasno uzdišu i smiju se. “Moji roditelji znaju samo da sam trenutno u ratu”, kaže Vladyslav. “Ali morate shvatiti da kada planiramo naše operacije, vrlo malo ljudi zna za to. Informacije o operaciji mogu se prenijeti neprijatelju. Vojnici u blizini bi mogli nešto reći svojim kolegama i Rusi bi mogli saznati za to. Bolje je da naši roditelji ne znaju što sada radimo.”

Taras dodaje: “Naše su operacije zapravo dvostruko sigurnije od onih koje izvode ukrajinske oružane snage. Čini se da je ovo vrlo opasan posao, ali mi se vrlo ozbiljno pripremamo za njega.”

Jasna im je važnost njihove uloge, usprkos svemu što je vlada u Kijevu negira i što se ne sviđa zapadnim prijestolnicama.

“[Zapadni čitatelji] mogu od nas očekivati da ćemo Kremlj dignuti u zrak, ali za sada to nije slučaj”, kaže Taras.

Moje mišljenje je da treba početi s malim zadacima, a zatim prijeći na složenije. Moj prijatelj ima izreku: Da biste uništili neprijateljsku vojnu bazu, prvo morate dignuti u zrak kućicu za psa“, zaključio je Taras, piše Guardian.