
Ukrajina dnevno potroši više streljiva nego što je NATO trošio u Afganistanu za mjesec dana
Ukrajina treba više topništva i streljiva nego što joj saveznici mogu pružiti, navodi The New York Times.
Ukrajina potroši onoliko streljiva dnevno koliko su NATO trupe potrošile u Afganistanu u mjesec dana.
20 od 30 zemalja članica NATO-a značajno je iscrpilo svoje vojne resurse za obnovu oružja u Ukrajini, rekao je predstavnik Sjevernoatlantskog saveza za The New York Times.
Količina korištenog topništva je zapanjujuća, kažu dužnosnici NATO-a.
U Afganistanu su snage NATO-a mogle ispaliti čak 300 topničkih granata dnevno i nisu imale stvarnih briga oko protuzračne obrane. Ali Ukrajina može ispaliti tisuće granata dnevno i očajnički traži protuzračnu obranu od ruskih projektila i bespilotnih letjelica iranske proizvodnje.
“Jedan dan u Ukrajini je mjesec ili više u Afganistanu”, rekla je Camille Grand, stručnjakinja za obranu pri Europskom vijeću za vanjske odnose, koja je donedavno bila pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za ulaganja u obranu.
Također, saveznici nemaju vremena obnoviti vlastite rezerve. Na primjer, SAD proizvede 15.000 granata mjesečno, ali to nije dovoljno.
Zapad pokušava pronaći sve oskudniju opremu i streljivo iz sovjetske ere koje Ukrajina sada može koristiti, uključujući rakete protuzračne obrane S-300, tenkove T-72, a posebno artiljerijske granate sovjetskog kalibra.
Osim toga, saveznici pokušavaju pronaći alternativne sustave, čak i ako su stariji, kako bi zamijenili zalihe skupih protuzračnih projektila Javelin i protutenkovskih projektila. Postoje i pokušaji nabave streljiva, primjerice, u Južnoj Koreji .
Također se raspravlja o obnovi starih tvornica u Češkoj, Slovačkoj i Bugarskoj, koje mogu proizvoditi granate sovjetskih kalibara 152 mm i 122 mm.
Ali prepreke su bezbrojne kao i rješenja kojima se teži.
Novinari ističu da je “natjecanje za očuvanje arsenala postalo kritična fronta, koja se može pokazati odlučujućom u ovom ratu”.
Ukupno su zemlje NATO-a trenutno opskrbile Ukrajinu oružjem u vrijednosti od oko 40 milijardi dolara, što je otprilike jednako godišnjem obrambenom proračunu Francuske.
Zapad je smatrao da se topnički i tenkovski rat u Europi više nikada neće ponoviti i smanjio je svoje zalihe oružja. Bilo je pogrešno, napominje publikacija.
Ukrajinci žele najmanje četiri sustava koje Zapad do sad nije osigurao: dalekometne projektile zemlja-zemlja poznate kao ATACMS koje bi mogle pogoditi Rusiju i Krim; zapadne borbene zrakoplove; Zapadne tenkove; i puno napredniju protuzračnu obranu, rekao je Mark F. Cancian, bivši strateg Bijele kuće za oružje koji je sada viši savjetnik u washingtonskom Centru za strateške i međunarodne studije.
ATACMS, s dometom od nekih 190 kilometara, ili oko 118 milja, neće biti dodijeljen zbog straha da bi mogli pogoditi Rusiju; tenkovi i borbeni zrakoplovi jednostavno su prekomplicirani, zahtijevaju godinu ili više vremena za obuku kako se koristiti i održavali. Što se tiče protuzračne obrane, g. Cancian je rekao, NATO i Sjedinjene Države deaktivirali su većinu svoje protuzračne obrane kratkog dometa nakon Hladnog rata. Proizvodnja bi mogla potrajati i do dvije godine.
Američki dužnosnici inzistiraju na tome da američka vojska još uvijek ima dovoljno materijala da nastavi opskrbljivati Ukrajinu i braniti interese SAD-a drugdje.
“Predani smo pružanju Ukrajini onoga što joj je potrebno na bojnom polju”, kazala je Sabrina Singh, zamjenica tajnika za tisak Pentagona, nakon što je najavila više raketa Stinger za Ukrajinu.
Dužnosnici sve više guraju Ukrajinu da bude učinkovitija i da, na primjer, ne ispaljuje projektil koji košta 150.000 dolara na dron koji košta 20.000 dolara.
Već je neko oružje pri kraju.
U rujnu je američka vojska imala ograničen broj topničkih projektila od 155 mm u svojim zalihama i ograničen broj navođenih raketa, raketnih bacača, haubica, Javelina i Stingera, prema analizi g. Canciana.
Nedostatak topničkih granata od 155 mm “vjerojatno je najveći razlog za zabrinutost planera”, rekao je g. Cancian.
“Ako želite povećati kapacitet proizvodnje od 155 granata”, rekao je, “proći će vjerojatno četiri do pet godina prije nego što ih počnete vidjeti kako izlaze s drugog kraja.”