Skip to content
ilustracija

Nedostatak ljudi i “idiotske” naredbe zapovjednika: Ukrajinski vojnici naveli razloge neuspjeha kod Pokrovska

  • Glavni razlog uspjeha ruske vojske na Pokrovskom pravcu je iscrpljenost i nedostatak boraca među ukrajinskim oružanim snagama, o tome piše časopis Economist nakon razgovora s ukrajinskom vojskom.

Oružane snage Ukrajine također su navele druge čimbenike neuspjeha ukrajinskih obrambenih snaga: Ruska nadmoć u granatama; Ruska taktika malih pješačkih napada; Aktivna upotreba CAB-ova; Nove vrste elektroničkog ratovanja koje koristi Rusija; I “idiotske” naredbe iz zapovjedništva.

Ali primarni razlog su ljudi: oni “nisu od čelika”, rekao je pukovnik Pavel Fedosenko. Ruska Federacija ima četiri puta više ljudi u ovom sektoru, vojnici se ne odmaraju, u rovovima su po 30-40 dana, neki imaju i moždane udare.

  • “Ukrajina je imala velike nade da će iznenadna ofanziva u regiji Kursk ublažiti pritisak, međutim, ofanziva Rusije samo se ubrzala”, piše publikacija.

Prema novinarima, Rusija gleda na zauzimanje Pokrovska kao na strateški cilj, otvaranje ofanzive na Dnjepru i Zaporožju.

Jučer je postalo poznato da su tri ukrajinske satnije drugog bataljona 15. operativne brigade Nacionalne garde, predvođene zapovjednicima, odbile izvršiti borbene zadatke u blizini Pokrovska, o tome je za Stranu ispričao borac jedne od tih jedinica, Vladislav.

Sredinom avgusta, naš drugi bataljon je bio prebačen u Pokrovsk, ali nevolja je u tome što smo već stigli blizu Pokrovska, nakon tjedan dana borbe Ostalo nas je 10-13 ljudi po satniji uključujući zapovjednike (prosječna popunjenost satnije je 80-100 ljudi – ur.). Zauzevši položaje kod Pokrovska, suočili smo se s nekompetentnošću zapovjedništva: nema komunikacije sa susjednim jedinicama, komunikacija je izuzetno loša, nema jasnog razumijevanja čiji su položaji.

Došlo je do toga da smo dobili naredbu da krenemo na položaje, ali nitko nije znao tko je na njima. Ponekad su te pozicije već zauzete Rusima. Mi jednostavno fizički ne možemo držati odbranu na položajima s ovolikim nedostatkom ljudstva: na svakog našeg dolazi 30 Rusa!

Rusi neprestano napadaju, pokreću napade u bataljonima uz podršku teške tehnike. A u tjedan dana borbe, samo jednom nam je vatrenom podrškom izašao oklopni transporter. Rusi napreduju u neprekidnom toku duž željezničke pruge u području Mirnograda. Kad su postavljene, vide se samo sa 30-40 metara, sve je vrlo gusto obraslo.

O izrazito lošoj usklađenosti i nedostatku komunikacija svjedoči i činjenica da nas je jedna od jedinica pokrivala s boka, ali su se pod pritiskom Rusa povukli, a da nas nisu obavijestili. Kao rezultat toga, jedna od naših grupa nikada nije mogla napustiti bitku. Sada ne znamo gdje su bili – umrli su ili su zarobljeni.

Stoga su tri naše satnije iz redova prebačenih u Pokrovsk odbile izvršiti borbenu zapovijed. Vlasti su stigle i ponudile korak naprijed prema onima koji odbiju poštivati ​​BR (borbeni nalog). Svi koji su ostali, predvođeni zapovjednicima, istupili su. Šefovi su to snimili i otišli.

Sada ne znamo što će biti dalje, čekamo posljedice. Istovremeno, svi koji su odbili su se borili od početka rata, na sve je pucano, u borbi. Ali jednostavno nas je premalo ostalo”, rekao je vojnik.