ZABRANA srpske robe na Kosovu na snazi punu godinu, EU skrštenih ruku

Uspostavljanje zajedničkog regionalnog tržišta na Zapadnom Balkanu cilj je postavljen još 2020. u okviru Berlinskog procesa, stvaranje takvog tržišta podrazumijeva i nedavno formalno ozvaničen evropski Plan rasta za zemlje regiona, pa ipak, evropske promotore ove ideje ne zabrinjava mnogo što je punu godinu na snazi odluka kosovske vlade kojom je uvoz srpske robe na Kosovo zabranjen.

• Zašto Evropska unija, američka ambasada i institucije to trpe?

Mjera zabrane donijeta je 14. juna prošle godine i zbog nje su srpska preduzeća dosad pretrpjela gubitke od najmanje 216 miliona eura, štetu imaju i trgovci na Kosovu koji su robu uvozili samo iz Srbije, neke kompanije su zbog toga i zatvorene, ali su na najvećim mukama građani koji su imali naviku da koriste srpske proizvode. U prodavnicama su u ponudi artikli iz drugih zemalja, a oni su, žale se žitelji više mjesta sa kojima su novinari Kosovo online razgovarali, nerijetko lošijeg kvaliteta i skuplji.

“Teško je doći do mesnih prerađevina i mesa. Faktički te ograničavaju da koristiš isključivo jednu vrstu mesa, što nikada nije bilo. Po inostranstvu imaš mogućnost da dođeš do mesa bilo koje vrste. Za mene je glupost to što gledaju šta odakle stiže. Nek dozvole ljudima da se snabdijevaju odakle njima odgovara, što je, valjda, u svakoj državi moguće”, požalila se jedna žiteljka Sjeverne Mitrovice.

• Mirjana Mitić iz Lapljeg Sela kaže da su uskraćeni za kvalitetne proizvode.

“Nedostaje nam kvalitet, ono na šta smo navikli, na mliječne proizvode, nedostaje “plazma”, krem, sve ono što je dobro i uz šta smo odrastali. Sada kupujemo ono što moramo”, rekla je Mitić.

Ministar unutrašnje i spoljne trgovine Srbije Tomislav Momirović rekao je danas da je “strašno da u 21. vijeku svjedočimo da u Evropi izgrađenoj na temeljima zajedničkog tržišta i slobodnog protoka roba i usluga postoji režim koji je zabranio da ljudi trguju i da privrede napreduju”.

“Ova pogubna politička odluka dovela je do gubitka poslova, kidanja decenijskih poslovnih veza između Srba i Albanaca, kao i gubitaka stotina miliona eura poslovnih prihoda”, naveo je Momirović koji je istakao i da je u proteklih 12 mjeseci poslao po četiri pisma svim ministrima trgovine zemalja članica EU, kao i ministrima trgovine SAD, Ujedinjenog Kraljevstva i Kanade i upozorio ih na pogubnost politike koja ograničava promet roba i ekonomsku saradnju i razvoj.

Američka privredna komora na Kosovu u nekoliko navrata prošle godine tražila je od kosovske vlade da “hitno preispita” mjere koje ograničavaju uvoz iz Srbije, Tomaš Suniog, šef Kancelarije EU na Kosovu nedavno je rekao da je njihovo “tumačenje da ovo treba da bude kratkoročna mjera a ne da traje skoro godinu dana”, ali zabrana i dalje važi.

Politikolog Ognjen Gogić kaže za Kosovo online da je neobjašnjivo zbog čega za sve ovo vrijeme mjera kosovske vlade nije dobila adekvatnu pažnju međunarodne zajednice.

Kako ističe, njom se krši i Cefta sporazum i drugi trgovinski dogovori i geoprincipi slobodne trgovine.

“Ona povređuje čitav niz obaveza koje Kosovo ima i u odnosu sa partnerima. U suprotnosti je s nastojanjem da se promoviše ekonomska regionalna saradnja, pre svega kroz procese kao što su Berlinski proces ili zajedničko tržište koje se promoviše. Dakle nije moguće u isto vrijeme ići ka nekoj vrsti jedinstvenog tržišta, neke vrste dubljeg ekonomskog povezivanja, a imati situaciju da Kosovo zabranjuje uvoz srpske robe. Ona se nije našla ni u izvještajima niti je bila navođena kao razlog za svojevremeno uvođenje sankcija Kosovu iako je veoma sporna”, navodi Gogić.

On kaže da je ova zabrana sporna i zbog toga što je nanijela štetu standardu stanovništva, prije svega srpskom koje je naviklo na proizvode iz Srbije, a koje sada ima surogate.

“Došla je i roba nižeg kvaliteta na koje stanovništvo nije bilo naviknuto. To se onda odrazilo i na poslovanje privrednih subjekata u srpskim sredinama, kako trgovinskih, tako i ugostiteljskih i sve ukupno je dovelo do daljeg urušavanja ekonomskih prilika u srpskim sredinama. Ta mera ima i tu komponentu ljudskih prava do čijeg kršenja dovodi i ostaje na snazi iako zapravo predstavlja flagrantno kršenje vladavine prava. Čak i kada je Kosovo bilo u procesu pristupanja Savjetu Evrope, pitanje zabrane srpske robe nije se postavilo a to je trebalo da bude tema pred Savetom Evrope”, ocenjuje Gogić.

Ističe i da je zabrana uvoza srpske robe protupravna mjera koja je donijeta samo usmeno, a ne kao pravni akt jer bi taj dokument, smatra, vjerovatno bio osporen pred Ustavnim sudom.

I izvršni direktor Centra za zastupanje demokratske kulture Dušan Radaković kaže za Kosovo online da mu nije jasno zašto međunarodna zajednica gleda kroz prste Prištini kada je riječ o zabrani uvoza robe iz Srbije na Kosovo, jer ova odluka, kako kaže, šteti svim zajednicama.

“Zašto Evropska unija, američka ambasada i institucije to trpe, ne znam. Sporadično, jednom u dva-tri mjeseca, oglase se ambasadori, ali vrlo šturo. Zabrana uvoza robe je na vrlo diskutabilan način donijeta, bukvalno usmenom naredbom, telefonom. I dan-danas mi ne znamo da li postoji neka pismena odluka o tome. Zašto međunarodna zajednica ovo gleda kroz prste vrlo je diskutabilno“, navodi Radaković za Kosovo online.

Dodaje da je u pitanju nenormalno velika šteta koju trpe građani, ali i srpske i albanske firme koje rade uvoz i izvoz.

“Mislim da je to šteta za sve ljude na Kosovu”, poručuje on.