Zašto Biden šalje američke vojnike tako blizu Ukrajine? Pita umirovljeni američki potpukovnik

Umirovljeni potpukovnik američke vojske Daniel Davis u članku za 19FortyFive (1945) zatražio je objašnjenje zašto NATO, predvođen Washingtonom, nastavlja jačati svoju prisutnost u istočnoj Europi i stacionira trupe blizu Ukrajine.

Prema Davisu, američka nacionalna sigurnost ni na koji način nije ugrožena sukobom koji bjesni između Ukrajine i Rusije, te navodi da Kremlj nema kapacitet za borbu kao nekada, a niti želju za širenjem granica sukoba. No, pretpostavlja da ako bi SAD izravno napao ruske vojne snage, one bi odmah odgovorile istom mjerom što bi dovelo do opasnosti od potpunog rata između dviju najvećih svjetskih nuklearnih supersila.

Tekst objave američkog potpukovnika- Zašto Joe Biden šalje američke vojnike tako blizu Ukrajine? – prenosimo u cijelosti:

– Odluta li Amerika bezumno u rat s Rusijom?: Počnimo s ovom crno-bijelom temeljnom istinom odmah na početku: američka nacionalna sigurnost ni na koji način nije ugrožena sukobom koji bjesni između Ukrajine i Rusije. Ova izjava je istovremeno istinita: ostat ćemo sigurni osim ako glupo, nepromišljeno posrnemo u izravnom sukobu s Rusijom tako što ćemo se pridružiti ratu na strani Ukrajine.

S obzirom na česte tvrdnje administracije da se predsjednik nema namjeru uključiti u rat s Rusijom, moglo bi se oprostiti što nisu znali da postoji ikakva šansa da SAD bude uvučen u rat s Rusijom. Biden je u travnju ponovio da Sjedinjene Države “neće poslati američke trupe da se bore protiv ruskih trupa u Ukrajini”. Od tada nije javno promijenio svoj stav. Ipak, raspoređivanje i raspoređivanje američke vojske u proteklom tjednu baca sumnju na predsjednikova uvjeravanja.

U samo nekoliko proteklih dana, vojska Sjedinjenih Država rasporedila je brigadu slavne 101. zračno-desantne divizije u Rumunjsku – prvi put da je divizija bila u Europi u gotovo 80 godina. NATO savez predvođen SAD-om upravo je održao veliku vježbu nuklearnog naoružanja, a u Jadranskom moru nosač zrakoplova U.S.S. George H.W. Bush provodi vježbe sa NATO saveznicima. Iako su vježbe normalan i rutinski dio američke nacionalne obrane, one su uključivale zlοkobne uvredljive aluzije.

Brig. Gen. John Lubas, zamjenik zapovjednika 101. zračno-desantne divizije u Rumunjskoj, rekao je da postrojba nije tamo zbog obuke, već “borbenog rasporeda”, dodajući da njegove trupe “trebaju biti spremne za borbu večeras, ovisno o tome kako će situacija eskalira preko granice” u Ukrajini.

U članku Newsweeka ovog tjedna pod naslovom ‘Američke trupe spremne za rat s Rusijom’, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, koji je bio na nosaču zrakoplova, rekao je da οperacija u Jadranu “pokazuje našu sposobnost da brzo ojačamo naše saveznike i projiciramo moć diljem saveza.” Od prošle veljače, Sjedinjene Države rasporedile su tisuće vojnika u Europu, čime je ukupan broj porastao na 100.000, od kojih su mnogi unaprijed raspoređeni u istočnoeuropske države NATO-a.

Međutim, ono što se nitko u Washingtonu ili Bruxellesu nije potrudio objasniti američkom narodu jest: ZAŠTO?

Koja je prijetnja američkoj nacionalnoj sigurnosti koja bi zahtijevala raspoređivanje 100.000 američkih vojnika, istureno raspoređivanje borbene divizije koja nije bila u Europi od Drugog svjetskog rata, i slanje borbenih skupina nosača zrakoplova do ukrajinske granice, sve koji su izričito i javno namijenjeni pripremi za rat s Rusijom?

Do sada je odgovor bez razmišljanja bio stalno ponavljati da je Rusija pokrenula “neisprovociran” rat protiv Ukrajine, s implikacijom da bi Putin, ako se sada ne zaustavi, mogao uskoro pokrenuti daljnje napade na istočnu Europu i osvojiti još teritorija. Mnogi od sadašnjih američkih vođa odrasli su u srcu Hladnog rata i od mladosti su naučili bojati se, pa čak i mrziti SSSR kojim dominira Rusija. Ali današnja Putinova Rusija nije ni djelić istinske borbene moći koju je nekoć imao Kremlj.

Ironično je da mnogi stručnjaci tvrde da je Rusija ozbiljna prijetnja za napad na teritorij NATO-a, dok drugi tvrde da ruska vojska neće moći poraziti čak ni Ukrajinu. Ne može istovremeno biti da je Rusija regionalna prijetnja koja je prijetnja koja se kotrlja kroz zemlje NATO-a, a opet toliko slaba da će ih Ukrajina poraziti. Stvarnost je očita za svakoga tko je želi vidjeti: ruska vojska nije imala kapacitet uspješno zarobiti čak ni susjedne države NATO-a (prije ovog rata, široko se pretpostavljalo da će NATO biti nemoćan spriječiti rusku pobjedu nad Baltikom) i zbog golemih gubitaka opreme u proteklih osam mjeseci, bila bi potrebna desetljeća da se obnove čak i na prijeratnu razinu.

IPAK, kao što sam često tvrdio, ako Rusija mobilizira veliki dio svojih oružanih snaga i svojih obrambenih industrijskih kapaciteta, s vremenom će vjerojatno nadvladati ukrajinsku obranu – iako čak ni taj manji cilj nipošto nije jamstvo. Međutim, ideja da Rusija ima i najmanji konvencionalni kapacitet da napadne bilo koju drugu zemlju je smiješna. Oni to ne čine. Završeno. Točka. Nema ni blizu potrebnih vojnih sredstava za invaziju čak ni na jednu graničnu državu, a još manje za borbu protiv 30-članog vojnog saveza NATO-a.

Ipak, to nije spriječilo mnoge u Sjedinjenim Državama da raspiruju vatru straha na ideju da je Rusija opasnost za SAD i da joj se mora vojno suprotstaviti. Bivši general i direktor CIA-e David Petraeus sugerirao je da američke trupe čine više od puke vježbe u blizini ukrajinske granice. U nedavnom intervjuu za francuski tjednik L’Express, Petraeus je sugerirao da bi Sjedinjene Države mogle intervenirati u Ukrajini s multinacionalnim aranžmanom tipa ‘koalicije voljnih’ i tamo se potencijalno boriti protiv Rusa.

Ranije ovog mjeseca, kao odgovor na hipotetsku rusku upotrebu taktičkog nuklearnog oružja na ukrajinskom tlu, Petraeus je ustvrdio da bi Sjedinjene Države trebale “ukloniti sve ruske konvencionalne snage koje možemo vidjeti i identificirati na bojnom polju u Ukrajini… i svaki brod u Crnom moru.”

Čini se da bivši general nije svjestan stvarnosti da bi SAD, ako bi izravno napao ruske vojne snage, odmah odgovorile istom mjerom, potencijalno ciljajući američke trupe u Europi ili Siriji – što bi dovelo do opasnosti od potpunog rata između dviju najvećih svjetskih nuklearnih supersila velike razine.

Članak vjere trebao bi biti da Vlada Sjedinjenih Država i naše oružane snage imaju primarnu obvezu braniti našu zemlju, ispuniti svoje ugovorne obveze i očuvati sposobnost naših građana da napreduju. Pa ipak, u današnjem svijetu postoji užasan nedostatak svijesti o posljedicama nuklearne razmjene s Rusijom i zastrašujuće bezobrazna spremnost da se riskira takav rat s Moskvom zbog pitanja koja čak nisu povezana s našom nacionalnom sigurnošću.

Kao što sam rekao na otvaranju, dopustite mi da još jednom ponovim: u ratu između pograničnih država Rusije i Ukrajine nije u pitanju ništa što bi prijetilo našoj nacionalnoj sigurnosti (ili našem NATO savezu). Rusija je razotkrila gotovo potpunu nesposobnost da konvencionalno prijeti bilo kojoj članici NATO-a, tako da bi primarni cilj Amerike trebao biti obuzdati širenje rata do njezinih sadašnjih granica, promicati diplomatski kraj borbi pod najboljim mogućim uvjetima za Ukrajinu i održati naše snažno konvencionalno i nuklearno odvraćanje kako bismo zajamčili vlastitu sigurnost i kontinuirani prosperitet.

Međutim, ono što nikada ne bismo smjeli učiniti su glupe sudske radnje koje bi proširile rat, uvukle nas u nepotrebnu borbu i dovele u opasnost naše postojanje kao nacije. Šokantno je da se takve očite istine moraju napisati, ali to je realnost ove situacije.

Previše naših vođa i takozvanih stručnjaka nas agresivno gura sve bliže i bliže ratu s Rusijom – koji bi lagano mogao prerasti u nuklearni – i ne poduzimaju praktički ništa da okončaju borbe.

Autor:  Daniel L. Davis / Izvor: 19FortyFive (1945). Davis je bivši potpukovnik u vojsci SAD-a koji je četiri puta bio raspoređen u borbene zone. Autor je knjige “The Eleventh Hour in 2020 America.”