Zašto žene postaju izbirljive nakon 40. godine?

Mnoge žene zbog karijere zapostave ljubav, a kada se konačno požele skrasiti, shvate da nije lako pronaći muškarca koji u potpunosti zadovoljava njihove želje i potrebe. U čemu je zapravo problem, u suženom izboru ili tome što žene nakon 40. godine postanu izbirljive, znajući tačno što traže u partneru?

Kako se ljudi mijenjaju, tako u različitim životnim dobima imaju različite kriterije za izbor partnera, objašnjava Zoran Milivojević, poznati psihoterapeut specijaliziranim za ljubav i ljubavne odnose za Tportal.

Ista žena različito bira u svojim dvadesetima, tridesetima i četrdesetima. U pravilu, što je nekome jasnije ono što tačno traži, a pretpostavljamo da su žene nakon 40. godine daleko realističnije i zrelije od onih u 20-ima, i izbor bi trebao biti lakši.

Ali tu se postavlja problem takozvanog ‘matrimonijalnog tržišta’ jer je u tim godinama ‘ponuda’ odgovarajućih slobodnih muškaraca daleko manja, a konkurencija daleko veća.

Nekada, kada se smatralo da je primjereno da muškarac bude do pet godina stariji, a nikako mlađi, konkurencija je bila samo unutargeneracijska, tako da je bila manja.

Danas za slobodnog muškarca u 40-ima, pored žena njegove generacije, konkuriraju i one u 30-ima, pa i one koje su u drugoj polovici 20-ih godina. Često su kvalitetni muškarci odavno u brakovima, tako da ostaju samo oni koji su se razveli ili ostali udovci, kao i oni koji se nikada nisu vezivali.

Najbolje vrijeme za ulazak u ozbiljnu vezu su kasne dvadesete jer je tada najviše slobodnih muškaraca, ali nažalost, velik broj žena smatra da je to prerano za brak i imaju plan udati se u ranim 30-ima, a do tada malo ‘prožive’ i odrade druge važne stvari u životu. Zato ‘zakasne’ i dođu kada je ponuda značajno sužena.

Žene u dvadesetima još nisu spremne konačno se vezati i ući u brak jer radoznalo iščekuju što će im život sve donijeti. Muškarci koje biraju trebaju biti zgodni, simpatični, duhoviti i usmjereni na zabavu.

Oko tridesete žene povlače crtu i usmjerene su na svijanje gnijezda, tako da u muškarcu traže osobu koja će biti pogodna za ulogu oca.

U 40-ima žene često postižu punu emotivnu zrelost, imaju karijeru u kojoj se osjećaju kompetentno, ostvarene su kao majke, pune su samopouzdanja, tako da preuzimaju inicijativu. One tada znaju što žele i često nisu zadovoljne svojim ranijim izborom partnera.

Interesantno je da je upravo 40. godina ona u kojoj se žene većinom najviše razvode. U tom periodu traže muškarca koji će im biti dostojan partner u različitim aspektima života, iako imaju problema s pronalaskom takvog muškarca.

Žene u 50-ima i kasnije često zaključuju da su dovoljno davale mužu i djeci i da je došlo vrijeme da se posvete sebi te ostvarenju onih svojih potencijala i želja koje su ranije zanemarivale. U toj dobi se traži stabilna, smirena veza, puna poštovanja, u kojoj mora biti ugodno.

Što se po pitanju partnerskih odnosa mijenja nakon četrdesete?

Ne mijenjaju se odnosi sami od sebe, već se mijenjaju ljudi. Većina na bolje, neki na lošije, a neki se trude ostati isti kao kada su imali dvadeset godina. Kada su veze u pitanju, važno je da se ljudi mijenjaju u istom pravcu, da i dalje dijele poglede na to što je najvažnije u životu. Ljudi koji su zajedno do 30. godine već imaju deset godina staža, upoznali su jedno drugo, tako da znaju na čemu su.

Iako neki upravo tada odluče da veza nije dovoljno dobra i razilaze se, oni koji ostaju zajedno ne smiju zbog drugih društvenih uloga zaboraviti da se trebaju posvetiti jedno drugome u ulogama žene i muža. Oni zajedno prolaze kroz životne izazove i probleme, a svaki put kada uspješno prebrode neku prepirku njihov odnos jača.

Trebaju li se žene nakon četrdesete bojati samačkog života?

Ljudi su društvena bića, tako da ne vole biti sami. To znači da u svim uzrastima postoje muškarci i žene koji traže partnera. Postoje žene koje su same i koje su time zadovoljne, a u njihovoj povijesti su često traumatični brakovi ili toksične veze. Ipak, većina koja je poslije 40. godine sama traži i dalje.

Ono što je problem zrelih, a usamljenih žena su često njihovi kriteriji jer veoma često od njih čujem: ‘Tražim muškarca, ali imam vrlo visoke kriterije.’ Nije problem u visokim kriterijima, već u nerealnim.

Na primjer, lijepa žena u prvoj polovici 40-ih, s dvoje djece, razvedena nakon 15 godina braka, traži partnera kao da ponovno ima 25 godina i jasno je da ga ne može naći. Sabotaža nastaje zbog onog dijela ličnosti koji zovemo ‘unutrašnje dijete’, a koje ima svaki čovjek, bez obzira na to koliko ima godina, koje često zadržava kriterije i predstave o ljubavi koje je osoba napravila u djetinjstvu ili mladosti.

Emocionalno sazrijevanje podrazumijeva to da osoba preispita i svoje rane predstave o ljubavi i vezi. Ako osoba prilagodi kriterije svom uzrastu, ako traži takvu emotivnu vezu koju je moguće naći, ako ima aktivan društveni život, vjerujem da će u narednih godinu ili dvije tu vezu i ostvariti.

Što žene nakon 40. godine najčešće traže u muškarcu, a što muškarci u ženi?

Uvijek traže ljubav. Ali kako su se one u svojim 40-ima promijenile, emotivno sazrele, tako sada traže ljubav od emotivno zrelog muškarca. I ne samo emotivno, već i društveno zrelog, nekoga tko je nešto postigao u životu, tko ima samopoštovanje i tko vjeruje u svoje sposobnosti, ali tko također poštuje druge i zna pokazati ljubav. Kod muškaraca je slična situacija, no muškarcima je izgled partnera važniji nego ženama.

Ljudi gledaju filmove, gledaju tuđe veze, prate društvene mreže na kojima se svi trude glamurozno predstaviti, kao netko tko je uspio u životu, i misle da će oni biti gubitnici ako nemaju isti takav život koji vide kod drugih.

A što su veći zahtjevi i očekivanja, tim je veće razočaranje kada shvate da ih druga osoba ne može ispuniti. U praksi imamo situacije u kojima se netko želi razvesti jer je nezadovoljan brakom koji je, gledano sa strane, zapravo dobar.

Svatko bira ono što njemu odgovara. Ako je netko u odnosu zbog straha da će u starosti ostati sam, tada zbog tog straha postaje ovisan o partneru i spreman je mnogo više trpjeti u odnosu. Međutim danas ne postoji garancija da će sadašnji partner ostati s vama do kraja života, niti da ćete u tom periodu imati dovoljnu podršku odrasle djece.

Priroda načina života i emotivnih veza se promijenila, kazao je Zoran.