MAJKA MU JE PRED SMRT DALA PLOČICU SA BROJEM 1128. Poslije decenija traženja, Živko je konačno SAZNAO ISTINU

BROJ 1128 – to je sve što je Živko znao o svom pravom identitetu 80 godina. Ko je, odakle je, kako se preziva, ko su mu roditelji, koliko tačno godina ima, to nije upamtio.

Živkovo ime upisano je među nekoliko hiljada imena srpskih mališana, koje je Dijana Budisavljević spasila iz ustaških logora u NDH.

A imao je pet kada je iz logora odveden u Zavod za odgoj gluvonijeme djece u zagrebačkoj Ilici. Usvojen je 1942. godine. Mato i Marija Zelenbrz iz Zagreba postali su njegovi novi roditelji.

Poslije osam decenija traženja i neuspješnog čuvanja uspomena iz djetinjstva, Živkov pravi identitet krio je spisak Dijane Budisavljević.

Spisak za koji se mislilo da je uništen ili izgubljen otkriven je poslije 80 godina i sada se nalazi u Muzeju žrtava genocida.

– Naravno da sam sretan, konačno sam saznao istinu, ali nije sad to neko ushićenje da skočiš do plafona. Vremenom sve to ogugla. Neko me pita hoćeš li prezime mijenjati? Ne mogu. To je cijela peripetija. Јa ostajem. Debelo sam zaglibio, smatram se Zagrepčaninom. Ne? – kaže Živko za RTS.

Direktor Muzeja žrtava genocida Dejan Ristić objašnjava da je Dijana, sa svojim saradnicima, kao početnu identifikaciju Živku stavila kožnu kragnu na vrat i metalni krug sa njegovim brojem.

– Njegov broj je bio 1128. Dugo smo razgovarali i onda smo mu rekli da imamo ovaj dokument i da postoji mogućnost da se podaci o njemu nalaze na ovom dokumentu. Bio je to dirljiv trenutak. Živko je konačno saznao istinu. Vi ste svjedok istorije. Neko ko ima više od 80 godina prvi put saznaje kako su mu se zvali roditelji, odakle su, kako se prezivao, iz kog logora je spašen, kada je spašen – ističe Ristić.

Iza broja 1128 krije se dječak Živko Ivančević od oca Ljubivoja iz Krišćina i majke Smilje iz Voćina. Prošao je kroz logore Stara Gradiška i Sisak.

Živkovo ime upisano je među nekoliko hiljada imena srpskih mališana, koje je Diana Budisavljević spasila iz ustaških logora u NDH. Ne sjeća se gotovo ničega do pete godine. Јedva i toga – da je po njega u Zavod došla Marija Zelenbrz, koja je bila u braku tri godine i nije imala djece.

U dokumentima je zapisano da se dozvoljava preuzimanje djeteta Živko br. 1288, kako se navodi, na dalji odgoj i uzdržavanje. Da mu se određuje rimokatolička vjera.

Za datum rođenja država mu je odredila 10. april – dan osnivanja Nezavisne Države Hrvatske. Tako je Živko Ivančević, potom Živko br. 1128, postao Živko Zelenbrz.

– Јa se tog detalja uopšte ne sjećam i ja se tog transfera uopšte ne sjećam. Kao da me neko spustio sa padobranom i ja sam se našao u velikoj sobi. Loš namještaj, tek su se oženili. Tu sam počeo i jako sam se brzo adaptirao – sjeća se Živko.

Opširnije pogledajte u prilogu RTS-a.